12-og Januara ,(na dan svete mucenice Anisije, po pravoslavnom kalendaru), sahranjena je nasa skolska drugarica Bogdanka na groblju u Mississaugi, kanadskom gradu indijanskog imena u kome je prozivjela tridesetak godina svog zivota.
Bogdanka – Boki – Stajic-Okameme. Muz Tony (Anthony), kcerka Kodelija, sin Kalen, oboje rodjeni u Sarajevu. Predavala je biologiju na nekoj skoli u ili u bliziniToronta, Kanada. Umrla od Als.
U kisnojizmaglici, tom turobnom pratiocu zivota na kraju kada mu istekne vrijeme, sastalo se stotinjak i nesto vise njenih prijatelja, porodica , Nada i ja (iz nezaboravnog VIII A razreda), da joj poslednji put polozimo cvijet i grumen tudje zemlje u grob, iza koga ostaje samo nemusta tuga koja se vremenom osipa i konacno gubi u izmaglici sjecanja.
Od sada ce preko njenog poslednjeg pocivalista lelujati jos samo duhovi istrijebljenih Mohawk Indijanaca koji su zajahali vjetar, kisne oblake i snijeg tamo negdje iza daljina Velikih Jezera. Pa ako ima ikakve simbolike u tome, da ce joj pratioci u vjecnosti biti Indijanci, narod kojim je jos od djetinjstva bila fascinirana (bas kao da joj je Vinetu bio amidja, a eto nije), onda ce se slucajnost i sudbina spojiti u njenom beskraju. Nama koji smo je volili, ostaje nada da je dotakla ona drevna Andriceva misao: “zivot nam vraca samo ono sto mi dajemo drugima”. Dobra stara Boki.
Mir njenoj dobroj dusi,
Ristic Vojo
Vojkan
