Krstan i Djuro Bijeljac – sjećanje!

Autor:Kemo Huseinćehajić

Pokojni Duro Bijeljac i Kemo Huseincehajic, autor ovog priloga, u sarajevskoj kultnoj kafani „Sirano“


Dragi citaoci
Bila bi prava steta ne objaviti ovaj zaista sjajan tekst o ocu i sinu kojih vise nema, a koji su ostavili znacajne tragove u nama i na nasoj okolini. Djuro je bio i mój drag prijatelj ,a isli smo u isti razred Klasicne gimnazije u Sarajevu, pa sam ga dobro poznavao. Njegov otac svestenik , je bio i ostao legenda.
Kemo mi je ovaj tekst poslao dok sam bio na putu u Ljubljani i Beogradu , pa me po povratku docekao u moru poste koja se nagomilala i prijetila da potopi i unisti mój brod i sve znacajne poruke koje su se na njemu nasle.
Sacekao sam da se i Kemo danas vrati iż Spanije gdje je bio sa porodicom na odmoru, pa samo se dogovorili da tekst koji je poslao i Vladi Kaluzi za dovla.net, objavim u istom obliku, uz sitnu ispravku male greske koja se potkrala o mjestu rodjenja Prote Krste Bijeljca. Koji se inace rodio u jednom malom selu Ljeskovici kod Drvara.
Pozdrav Kemi i citaocima
Pego

Dragi Vlado,lutajuci po arhivi, zape mi za oko Pegin u subotu, 19. januara 2008 na http://dovla.net/2008/01/pego-kod-mije-alasa/ objavljeni prilog pod naslovom „Kod Mije Alasa“.Sam prilog je, naravno, odlican, „marke Pego“ – ja ga preletjeh uživajuci u atmosferi i opisu dogadaja i detalja koju Pego blogovcima docara na njemu svojstven nacin.Ali, kako se to cesto na blogovima dešava, zalutah u komentare koji ponekad znaju biti još interesantniji nego clanak koji ih je izazvao i – zastadoh kod onih par redaka komentara broj 6, citat:„Ja bih dodao i protu Krstana Bjeljca, oca pokojnog Ðure. Njegov nevjerovatan životni put, cestitost, poštenje, duhovnost i na kraju ljudska hrabrost zaslužuje jednog Andrica. Šerkan“.Preletjeh i ostale komentare u kojima se na slican nacin govori o proti Krstanu i njegovom sinu, a mom dragom prijatelju, pokojnom Ðuri (osim u jednom, taj sam jednostavno ignorisao). Spontano odlucih da i ja napišem par redaka za Tvoj blog. Nisam siguran gdje bi se ovaj prilog tematski u blogu trebao uvrstiti, pa tu odluku prepuštam Tebi. Ako ga objaviš, molio bih Te da to bude 02. Marta, jer se na taj dan navršava godinu dana od smrti (rastom) maloga Kraisnika a (duhom) neizmjer-no velikog Sarajlije prote Krstana Bijeljca (siguran sam da nisam usamljen u ovoj ocjeni), tako da ga se na blogu sa dužnim poštovanjem sjetimo. Sa njim umrije još jedan dio onog divnog starog Sarajeva koje ja u sebi nosim i koje se, nažalost, polako ali sigurno, u nepovrat gubi!Ponosan sam, počašćen i proti Krstanu zahvalan što početkom 2001. na sebe preuze da mojoj ženi i meni, pun ponosa i ljubavi prema „svojoj“ crkvi, pokaže i opiše istorijske i sakralne znamenitosti koje ona skriva. Tom prilikom nastade i ova slika.

U novembru 2006 dobili smo od njega jednu lijepu knjigu sa posvetom, mi je čuvamo kao relikviju.

Proto Krstane, hvala Ti na svemu, nek Ti je lahka crna zemlja!

Mi Te nećemo zaboraviti!

Ja još uvijek nisam prebolio ni gubitak svog dragog dugogodišnjeg prijatelja Ðure. To prijateljstvo je bilo dio moje mladosti i što sam stariji, sve češće se u mislima vraćam u to doba. Prijatelji kao što je bio Ðuro davali su mi osjećaj da ja još uvijek pripadam „raji!“; oni su za mene predstavljali Sarajevo i bili mi takoreći „pupčana vrpca“ prema mome gradu, iz kojega prije četiri decenije krenuh „u svijet“. Kad god sam osjetio potrebu da se malo nadišem sarajevskog smoga, nisam propuštao priliku da se sretnem sa takvim prijateljima. Evo jedne divne uspomene koja dokumentira naš susret u Januaru 2001. u našem starom ćošku kod „Sirana“; već sam taj lokal bi mogao služiti kao materijal za bezbrojne priloge u blogu.

Niko nije mogao ni naslutiti da bi to mogao biti i naš zadnji susret! Kada Sarajevo u Novembru 2002. posjetih, moga Ðure nije više bilo! Nakon njegove smrti sam se re-dovno javljao njegovoj Sonji i proti Krstanu, koji je moju suprugu i mene svaki put srdačno primio. Eto, kao što se biserje iz rastrgnutog đerdana gubi, gubimo i mi drage nam suvremenike, sve dok i na nas ne dođe red!

Dragi Vlado, hvala Ti na prostoru a blogovskoj raji na pažnji,

Kemo Huseinćehajić

Advertisements

6 odgovora na “Krstan i Djuro Bijeljac – sjećanje!

  1. za d.suvajca.Nama je stric jovan pricao o tome kako je stric pop,kako smo ga u poslednje vrijeme zvali,,bio u subotici u skoli kod svog ujaka.Kad su se sva djeca porazbolijevala javili su mojoj baki joki,popovoj majci, da dolazi po njega da i on ne umre.Tako znamo za njegov boravak,kod vasih u subotici.- ja sam njegova sinovica i zivim u B,LProsle god.nam je umro stric Jovan,on je bio najmladji.Moj otac,Stevan,umro kad su u ratu dosli u B.L.Djurina sestra Nada, je takodje umrla prije 2 god,a Slobodan zivi u Parizu sa porodicom.

  2. Dušan Suvajac

    Da li može Slobodan da mi se javi voleo bih da ga upoznam makar i na ovaj način.

  3. Dušan Suvajac

    Krstan i Djuro su moji rođaci po majci. Nažalost od mojih Bijeljaca više niko nije živ,djed Jovan,baba Danica,majka Milica,tetka Soka i ujaci Dušan,Stevan i Miloš.Kao mali sam mnogo slušao dok su oni pričali o Krstanu koji je jedno vreme živeo sa njima u Subotici.Zato sam se 2009. silno obradovao kada sam došavši u Sarajevo(inače moj rodni grad) čuo da je živ.Pozvao sam ga i proveli smo u razgovoru dva divna sata koja ću pamtiti ceo život.

  4. predragdebevec

    Postovani prijatelju
    Sa velikim zadovoljstvom sam objavio Keminu pricu o porodici Bjeljac; proti Krstanu i a i Djuri sa kojim sam i ja isao u isti razred. Posebno me raduje da je takvu dirljivu iskrenu i potresnu pricu napisao Kemo, jer se danas rijetko desava da se sa tako velikim postovanjem i nesumnjivim uvazavanjem, pise o ljudima koji ne pripadaju istoj naciji ili vjeroispovjesti. Mislim da je to uprvo prvi korak ka pomirenju koji nam je sada i uvjek prijeko potreban.
    Osim toga ili upravo zato bih zelio da vas povezem, kao me je i sam Kemo zamolio pa evo autorovog maila da bi mogli da razmjenite vasa sjecanja na drage vam osobe.
    Puno pozdrava Pego

  5. Slobo, jest mi drago što si se javio! Ti se mene vrlo vjerovatno i ne sjećaš, ponekad me Đuro dovodio kod vas dok ste još u „Titovoj“ stanovali. Tvoja sestra Nada bi me se i mogla sjetiti (pod autoputskim nadimkom „Febo“); od Đure doznadoh da si Ti u Francuskoj a Nada u Prijedoru; poslah joj pismo i saučešće na adresu žalosti, ali je vjerovatno nije dobila, jer sam siguran da bi mi odgovorila. Tebi Pego može dati moju mail-adresu, javi se samo kratko, mnogo srdačnih pozdrava, Kemo

  6. Drage sarajlije, dirnu li ste me vasim sjecanjem. Hvala vam!
    Djurin brat i Krstanov mladji sin

Ostavite odgovor

Popunite detalje ispod ili pritisnite na ikonicu da biste se prijavili:

WordPress.com logo

Komentarišet koristeći svoj WordPress.com nalog. Odjavite se / Promeni )

Slika na Tviteru

Komentarišet koristeći svoj Twitter nalog. Odjavite se / Promeni )

Fejsbukova fotografija

Komentarišet koristeći svoj Facebook nalog. Odjavite se / Promeni )

Google+ photo

Komentarišet koristeći svoj Google+ nalog. Odjavite se / Promeni )

Povezivanje sa %s