Opustanje nakon zavrsenog posla

Poslije svakog posla dolazi opustanje
Jucer smo mój Poljak i ja radili do 3 pm ,jer je njegovo vrijeme boravka i rada ovde u Londonu isteklo pa je trebao vec slijedeceg dana da bude u Varsavi.

Radilo se do poslijednjeg trenutka tako da je on napustio „gradiliste” iako je sve ostalo u haosu i nama na grbacu.Ali…
Operacija” Konjicki skok” je u potpunosti uspjela. Tadeus je za male pare odigrao veliku ulogu. Radio je vrijedno i mi smo zavrsili silu posla.

Napravili smo velike ugradjene ormare/ American cabords/ sa pokretnim vratima koja su ujedno i ogledala. Potpuno smo promijenili kupatilo i moderno ga opremili.

Postavili smo parkete umjesto ‘wall to wall carpets“,napravili galeriju iznad spavace sobe od cvrste metalne konsrukcije i povecali stambeni prostor, sredili smo ulazni hodnik doradili kuhinju ubacili, sve ono sto je nedostajalo od masine za sudje i za pranje vesa do rsvjete ispod objesenih ormara.

Zatim smo montirali par ormara za garderobu i to u zajednickom stepnisnom prostoru,van stana, sto je ovde u Londonu u ovako zasticenim manjim i dobro, odrzavanim, kucama, uobicajno… a i moguce.

Samo je mozda trebalo uz par detalja ,da se jos po nesto sredi i da sve bude potpuno zavrseno.Ali ipak…Tadeus je morao da ide pa je to ostalo da mi sami dovrsimo.
Daca je odusevljena, David iznena malo kritican na opori engleski nacin, pa se zavlacio svuda da provjeri, da li je sve „cakum pakum”…dajuci povremeno svoje sarkasticne komentare kao:

„Galerija izgleda kao fire brigade bridge” ili „Why so many spot lights is it going to be the stage”, ali u sustini svi su oni legli na rudu, jer se adaptacija i promjena izgleda stana, svima dopala ,pa cak i onima koji su imali prilike da to sve vide, samo preko skajpa.

Naravno da to sada treba jos sve dotjerati i nasmikati, da bi sve to na kraju bilo „vau”.
Na rastanku , kada je Tadeus, na vrat na nos odlazio, sa sendvicima za put koji sam mu brizno napravio , dao je i on svoj komentar Daci, koja ga je ispratila na Viktoriju, gdje ga je smjestila u „Green bus“ za aerodrom Luton, pa je zadihan od zurbe na kraju rekao:

„Tvoj tata je dobar covjek i veliki poznavalac svog posla, ali malo nestrpljiv i sve hoce sto prije i odjednom.Tesko ga je pratiti cak i u ovim njegovim sasnjim godinama , a kako je to bilo ranije, kad je bio mlad,stvarno ne mogu… ni da predpostavim”

Da li je to bilo zato sto sam i sebe i njega isve ostale, tjerao na rad od 12-14 sati dnevno, i dao mu sto god je pozelio pa sam mu napravio i te najbolje „kanapke”/sendvice / na svijetu koje je ponio za put? ,zaista ne znam.Ali da smo rintali od jutra do sutra, u tom nema sumnje!

I tako danas dok snijeg pada po cijeloj Evropi ovde je sunce i temperatura iznad sedam stepeni .Blago je i prijatno vrijeme,a ja to sve posmatram iż ugodnog londonskog stana, dok Daca na svojoj crvenoj vespi odlazi na posao, zadovoljan i sretan sam , da sam jos jednom svom djetetu, uspio da sredim gnijezdo koje je za sebe izabrala ,a u kome je,… nadam se, ceka ugodan i srecan,zivot.

Srecno Daco ,jer to si ti sve, … zasluzila. Volim Te i so long… ljubavi

Advertisements

Ostavite odgovor

Popunite detalje ispod ili pritisnite na ikonicu da biste se prijavili:

WordPress.com logo

Komentarišet koristeći svoj WordPress.com nalog. Odjavite se / Promeni )

Slika na Tviteru

Komentarišet koristeći svoj Twitter nalog. Odjavite se / Promeni )

Fejsbukova fotografija

Komentarišet koristeći svoj Facebook nalog. Odjavite se / Promeni )

Google+ photo

Komentarišet koristeći svoj Google+ nalog. Odjavite se / Promeni )

Povezivanje sa %s