Nas dio Londona…pun pogodak!

Kad krenem Avenijom sestara, kao da sam u nekom filmu sa Julijom Roberts koji pocinje u nekom manjem engleskom ili americkom gradu i kao da ce se uskoro pojaviti i neko od poznatih hollywood-skih , glumaca koji su joj uobicajni partneri,pa kao da smo svi zajedno… u istom filmu.

Predamnom se smijenjuju kadrovi tog filma puni topline i boja i moje misli lutaju kroz proslost koju povezujem sa lijepom stvarnoscu.Sa malo maste sve se pretvara u vrlo prijatan ugodjaj.

Ako je dan suncan i lijep tada se boje fasada, neba i ranog proljecnjeg zelenila raspjevaju, pa svaka druga zivlja i jaca boja ima svoju dobru podlogu na koju dodaje svoj …jos zivlji akcent. I samo ta igra svijetlosti i boja je dovoljna da covjeku ulije dobro raspolozenje, pogotovo kad cuje ili vidi na tv vjestima: da je Evropa okovana ledom i snijegom .

Skrenem li, nakon sto izadjem iz kuce desno; prema glavnoj ulici, koja me ceka odmah iz ugla, uskoro sam u centru jednog od prijatnih djelova Londona koji u zadnje vrijeme u velikom broju nastanjuju iskljucivo mladi ljudi. Medju njima je svoje gnijezdo savila i moja kcerka Darja .

Takva atmosfera mladosti i poleta se vec osjeca na samoj stanici Clapham Junction, toj najvecoj ,rasksnici u gradu,a i u svim prometnim ulicama koje krecu od nje dalje.

Sve je vise lijepih i punih radnji, raznih modernih i ukusno uredjenih prodavnica,lijepo opremljenih restorana ,ugodih kaffica ,bucnih i veselih pabova,velikih i dobro snadbjevenih robnih kuca i supermarketa u kojima „nema sta nema“.

A ako iz te nase nove kuce krenem lijevo, samo za tren oka, sam na kraju ulice i tamo ce me docekati ogroman zeleni pravougaoni park, sa puno igralista, staza, i setalista, koji je oivicen lijepim zgradama u tradicionalno engleskom kasnom viktorijanskom stilu…,sa mnogo bjelih polukruznih ukrasa, na cigli koja se stapa u monolitnu, tamnu oker i braon boju kao pozadinu,na kojoj je mnogo izbacenih procelja sa visokim prozorima „giljotinama“,jer se svi otvaraju na stari nacin ….vertikalno bas kao da samo cekaju da se kroz njih promoli glava Marije Antoanete i da kaze ;“Ako vec tvrdite da nema hljeba,onda bar ima kolaca“.

Zgrade su srednje visine, a mnoge dobijaju i nove mlade vlsnike koji sa puno entuzijazma vrse rekonstrukcije i od starog prave novo, te ostaju samo fasade, a unutrsnjost je moderna i vrlo lijepo uredjena i opremljena.Dokaz da se u njima nesto adaptira su gomile suta u dvoristimai lijepim bastama u procelju. Ali sut i otpatci,od gradjenja i adaptacije , ostaju samo za kratko, jer se sve brzo cisti i odvozi.
Neobrijani,bas kao sto sam sad i ja,ti ljudi i taj mladji svijet dokazuje, da nema vremena na pretek, jer uzurbano mjenjaju stvarnost oko sebe, ne vodeci racuna o sebi, jer su predano okrenuti tom svom vaznom poslu.


Zelenilo raskosnog parka i te dotjerane proporcionalne zgrade kao i taj cijeli kompleks sa svim tim bogatim i raznolikim zelenilom ,“engleskom“ kratko osisanom i dobro odrzavanom, travom, po cijeloj povrsini i rijetkim grupama prastarih, poput vjesticasalasnih,stabala,plijeni neobicnom jednostavnoscu i ljepotom .

To sve tako minijaturno, do nekle potsjeca na maketu Central parka u New Yorku,sto je samo dokaz da su mnoge ideje dosle u Ameriku, upravo sa ovog britanskog tla.Zato nikad ne znam da li sam na Qwees road-u ili sam na Sestoj aveniji, jer su ta dva parka, Central park i Hide park, u sojim ivicnim djelovim, veoma slicni.

Gledajuci tu okolinu u neposrednoj blizini kuce u kojoj stanuje moja Daca i sada povremeno i ja, nisam mogao da se otrgnem utisku; da je izbor lokacije za zivot i rad, ovde u Londonu, zaista na dobrom mjestu i da je ovaj dio grada sjajno povezan sa ostalim djelovima Londona ,…internom gradskom zeljeznicom,graskim autobusima i mertoom, te smo za cas bilo gdje,.. kao i u samom centru grada Londona.
Ali ono sto me posebno obradovalo i izmamilo smijesak na mom licu, nisu bile samo mlade majke sa mnogo male dijece u kolicima, ni mladi momci, ocevi te djece, na biciklima i slicno, nego sto sam iznenada vidio i odmah stao, i zapanjen posmatrao,jedna savrseno bijela elegantna, sportska kola, sa skinutim krovom i u njima,mladica i djevojku , dvoje veselih zagrljenih mladih ljudi, koji se voze,uz gromoglasnu muziku koja tresti iz kola , na ovom prekrasnom suncanom vremenu.

I to u sred zime… koncem januara,…ovde na ovom velikom ostrvu, dok u cijeloj Evropi vijaju, hladni vjetrovi sa Sibira, Karpata, Svarcvalda i Alpa i donose mraz i led, koga ovde ima samo u nekim sjecajima i u starim vec zaboravljenim pricama.
Ah ta dobra stara Engleska… i ona se ipak mijenja …
I to samo na bolje!

Advertisements

2 responses to “Nas dio Londona…pun pogodak!

  1. predragdebevec

    Ne treba izazivati prirodu ni hvaliti sudbinu.Dans je zima i ovde pokazla svoje ostre zube.Bilo je hladno kao u kasnoj jeseni u Poljskoj,kada sam se vracao sa premjernog filma „The iron lady“, sa brilijantnom Meril Streep koja je na visini odigrala ulogu Margaret Thatcher, mirisalo je na snijeg i na jednog sasvim zasluzenog Oskara,

  2. predragdebevec

    Da je kuca bunar bez dna i da u noj nikad nije stvarni,kraj posla , cak i poslije opustanja i na izgled kraja ,… osvjedocio sam se nakon ovih par dana.Uvjek smo nesto radili, ukrajali i popravljali, tako da poslu nikad kraja nije bilo….
    Zato sam odlucio da na pricu „Opustanje, nakon obavljenog posla „,onako, kako se sta doradi i promjeni, postavim slike koje to ilustruju i pokazu; sta je neimar ustvari zamislio i sta je na kraju od svega toga ispalo.
    Pozdrav Pego.

Ostavite odgovor

Popunite detalje ispod ili pritisnite na ikonicu da biste se prijavili:

WordPress.com logo

Komentarišet koristeći svoj WordPress.com nalog. Odjavite se / Promeni )

Slika na Tviteru

Komentarišet koristeći svoj Twitter nalog. Odjavite se / Promeni )

Fejsbukova fotografija

Komentarišet koristeći svoj Facebook nalog. Odjavite se / Promeni )

Google+ photo

Komentarišet koristeći svoj Google+ nalog. Odjavite se / Promeni )

Povezivanje sa %s