Ko drugom jamu kopa…

Sve je pocelo od Bejruta, sedamdesetih godina.Tada je to bio grad snova . Sedam avionskih linija sa Parizom ,vezali su ga sa centrom svijeta iż koga je crpio svoju ljepotu i snagu.
Sve je bilo kao u raju.
Ali uvjek sam napustajuci ga, strepio za njegovu buducnost. Svi su mu zavidili i svi su ga gledali ispod oka.Takva ljepota uvjek je na udaru.
I to sam osjetio prvo u Damasku.

Jer tada je Damask bio kao siromasni, musavi i prljavi rodjak, iż provincije, koji je to sve sa zaviscu gledao preko libanske televizije, ili uzivo gledao,preko Balbeka i Libanskog gorja, bacajuci nostalgican pogled na prelijepi Bejrut i na cisto plavo mediteransko more koje nikad nije mogao da ima .
A luksuzne prodavnice i raskosni hoteli , nasmijani ljudi i lijepe otvorene zene, sve je to nekako djelovalo izazivacki i paradoksalno u odnosu na tu ucmalu i zatucanu okolinu, sa kojom je Liban bio okruzen.

I malo zatim izbio je rat. I Bejrut je polako, ali sigurno,… propadao i nestajao iż ljudskog sjecanja, kao nekadasnja prestolnica ljudske ljepote, mira, veselja i beskrajne, srece i zadovoljstva.

Radost i napredak su otisli na neka druga mjesta. Naglo je krenuo Kuvajt i sve se polako prenijelo u tu drugu sredinu, pa su ljudi iż tog okruzenja krenuli u nova zadovoljstva i provode u tom gradu koji je potpuno zamijenio Bejrut.
Ali ne za dugo.
Jer ni Kuvajt nije mogao da se odbrani od ljudske zavisti i zlobe. Njemu najblizi susjed; musavi rodjak iż Bagdada koji ga je u pocetku s postovanjem obilazio i uzimo sve sto mu je trebalo, odjednom je u gnjevu podigo ruku i iż ciste zlobe i zavisti, pokusao da mu zavrne siju.

Nadmen i snazan ruzan i bogat krenuo je Bagdad u osvajanje ljepote i odbacio nekadasnji uzorni Kuvajt kojeg nije mogao da trpi, zbog njegovog bogatstva i ljepote .
Ali ne za dugo.
Jer iż razlicitih pobuda umjesali su se i oni koji kapu kroje i sam Bagdad je umro od moci i ljepote ali je svoju urnu kao zalog, prepustio drugom .

Tada su se bogati i sretni preselili u Jordan koji je zamjenio po ljepoti sve te unistene i osakacene gradove na Bliskom istoku… gradove bivse ljepotane i ljepotice.Poteklo je i u njemu tada med i mlijeko…
Ali ne za dugo
Jer mrak je mrak a zavist je zavist i sve je ponovo krenulo istim redom . Znalo se uvjek ko kome jamu kopa.
I sada je na kraju u tom djelu svijeta, dosao kraj. Jer onaj stari isluzeni siromasni i ruzni rodjak Damask se u ovim okolnostima dobro nafatirao i postao naocit i zgodan grad . Istini za volju i nije imao more, ali tu je bilo drugih ljepota koje su vremenom dosle do izrazaja. Mnogi su godinama nalazili u njemu zamjenu za sve one lijepe gradove koji su od Bejruta pa na dalje dozivili istu sudbinu. A Damask koji je malo bio po strani, a vise mudriji nego ostali, dugo je drugima kopao jamu i polako se godinama penjao u vrh. Ali ne lezi vraze .
Ni to nije bilo dugo, niti je vjecno trajalo.

Neki dan u Londonu kada sam obisao Nacionalnu Galeriju i krenuo ka izlazu na Trefalgar squeare, vidim pored stepenista dvije osobe kako klanjaju na malom cilimu. Nekako mi to cudno, ali i poznato.

Kao neki prst sudbine.
Izadjem na trg, kad tamo zastave viore se; zelene crne sa crvenim zvijezdama i sjetim se ,pa to je ona moja Sirija, iż mojih ranih sjecanja, kad je bacala svoje zavidno oko prema raju na zemlji , prema prelijepom Bejrutu koja je djelomicno i njemu tada iż puke zavisti kopala jamu.

Na trgu bucno i puno ljudi …protestuje. Zrtava mnogo u Siriji i narod ne zna sta da radi. Gledam ih i kao da ih poznajem. Tako su mi bliski i razumljivi . I sve hocu da im kazem. Hej narode, sto niste pazili na vrijeme ?!
Jer ko drugom jamu kopa i sam u nju padne.
Ali se ipak sklonih , jer ko zna ko je tu u pravu?
Jal ja, jal oni?

Advertisements

Jedan odgovor na “Ko drugom jamu kopa…

  1. predragdebevec

    Moram da priznam da me za sve ove gradove na Bliskom istoku, vezu veoma sentimentalna, osjecanja i da se cesto sjetim vremena koje sam u njima proveo . Sve mi sada izgleda kao neka bajka.
    Stjuardese Middle East-a, lijepe kao lutke, u fancy uniformama, prijatne i zavodljive, prve su otvarale pozornicu tog sna, jos dok smo letili prema Bejrutu. A sve ostalo je dolazilo, samo po sebi.
    Zivot je bujao na sve strane i tesko je ,cak i sada, objasniti koliko se lijepih trenutaka inkrustriralo u svaku od tih prica .
    Ali,bilo je i dramaticnih trenutaka, prlazaka taksijem Siriske ili Kuvajtske granice kao i cekanja u mraku na pustom Bejrutkom aerodromu, dok je grad gorio i dok se u daljini cula prigusena grmljavina topova .
    Sve to cini moje uspomene vrijednim i nezaboravnim.
    Ipak Bejrut mi je navise ostao u srcu. I jos uvjek osjecam ukus..” melon a la mode”, dinje sa sladoledom,… u mojim ustima, poslije morskih jezeva, rakova i bjelog vina,.. na plazi hotela Sent George, kasno popodne kad se more umiri i kad se cuje samo udaljeni, sudbonosni, huk, svemira.
    Those were the days…my friends…
    Pego with love

Ostavite odgovor

Popunite detalje ispod ili pritisnite na ikonicu da biste se prijavili:

WordPress.com logo

Komentarišet koristeći svoj WordPress.com nalog. Odjavite se / Promeni )

Slika na Tviteru

Komentarišet koristeći svoj Twitter nalog. Odjavite se / Promeni )

Fejsbukova fotografija

Komentarišet koristeći svoj Facebook nalog. Odjavite se / Promeni )

Google+ photo

Komentarišet koristeći svoj Google+ nalog. Odjavite se / Promeni )

Povezivanje sa %s