Uzmi malu zvijezdu, kad sa neba padne…

Uzmi malu zvijezdu, kad sa neba padne i cuvaj je za kisni dan….

Kad se porodica okupi,pa cak i okrnjena, tada svi stojimo u redu i uzimamo… srecu na male, kasikice.

Kuca postaje hram ,ljepote i mira, a veselju nema kraja.Najvise nas odusevljavaju najmladji ,jer se oni, nasi unuci,Filip i Viktor, tek uklapaju u ovu, novu, sredinu.Viktor je prvi koji se budi i on nam rano,otvara dan ,a svjetlost s njim,…njezno,ulazi u nase oci.

Dan pocinje jos u krevetu ,kada se svi „kao mace” mazimo i otimamo svak za sebe,svoj komad njeznosti i srece. Viktor je jedna, umiljata, mala, maca,… okrugao kao loptica koja ide od ruke do ruke.

Filip je vec odrastao sedmogodisnji,djecak i njemu mazenje ne pretstavlja nesto posebno, zato je kadkad, malo grub ,ali i otresit.Cak i mi stariji, skloni smo njeznostima i ljubavi koja nas ispunjava i vraca u vrijeme ,kad smo, bili mladi roditelji, ili cak jos i ranije ,kad smo i mi bili mala,djeca..

Dorucak je pravi ritual i obavlja se u kuhinji, jer smo tamo jos blizi jedni drugima. Tada deda preuzima ulogu glavnog kuvara, dok baka nadzire i daje savjete. Daleko najbolja kajgana sa feta sirom i pecurkama na svijetu,… pravi se upravo u ovoj, nasoj, kuhinji, a servira direktno iz velike ,legendarne, porodicne, crne tave.

A poslije dorucka se djeca rastrce po dvoristu, punom snijega. Nadju svoje prijatelje i prijateljice i prave snijeska. Tada oni, polako ali sigurno, sve pretvaraju u svoje „Uspomene iz djetinjstva“.

A kad ponovo ovde dodju,…nekad u buducnosti, mozda na studetske ferije, tada ce u svojim najljepsim dvadesetim godinama zivota, sresti ovde na istom mjestu, umjesto sada ovih malih, njeznih, djevojcica, po koju lijepu Poljakinju,… djevojku, stasitu i privlacnu ,…drugaricu iż svog ,najranijeg djetinjstva.

A onda poslije rucka, kad neki dremuckaju na „sijesti“ ,drugi su u modernom tek otvorenom novom bazenu ,odmah pored kuce u djardinu ,Jana ,Drugog, Sobieskog, ciji je kraljevski duh uvjek prisutan na Wilanowu.


..Setnje kroz Wilanow i po neki kolacic u ”Milanovi” , su pravo zadovoljstvo ,poslije pivanja u bazenu, kad se vec polako spusta rano, zimsko, vecer,…a onda, kuda koji mili moji.Neko ce u Sadybu u bioskop, neko u Galeriju Mokotow u shoping.


Na kraju ipak svi ce se vratiti u svoj, topli, dom . I dok mraz bude nocu,pucketao lomeci led u jezeru oko dvorca, i dok sipljivi snijeg, bude nosen vjetrom …igrao kolo oko dimnjaka ,mi cemo sjediti uz kamin ;deda ce svirati, a baka ce pricati price , kako je nekad davno…bio veliki okrutni rat koji je razdvojio a poslije i razbacao ljude, svukud po svijetu, gdje su mnogi od njih, ostali zauvjek i tamo ,… savili svoj topli dom.


A led ce na kraju popucati i iż jezera ce izaci Krak, a djeca ce se u strahu,jos cvrsce uhvatiti za ruke, jer kada su zajedno i kad su slozni, niko im nece uskratiti njihov novi dom.
Tako im prica baka, a deda tiho prebire po gitari,dok vatra iz cijepanica, oslobadja toplotu…nekog, davno, zarobljenog, ljeta.

Noc polako pada;vatra dogorijeva u kaminu , zvijezde se naginju i zaviruju kroz prozore u mracne, sobe,dok djeca sanjaju snove o nekoj dalekoj,zemlji o kojoj su im deda i baka te veceri pricali… dugo, dugo….cudesno,liepe i nezaboravne, price.

Advertisements

Ostavite odgovor

Popunite detalje ispod ili pritisnite na ikonicu da biste se prijavili:

WordPress.com logo

Komentarišet koristeći svoj WordPress.com nalog. Odjavite se / Promeni )

Slika na Tviteru

Komentarišet koristeći svoj Twitter nalog. Odjavite se / Promeni )

Fejsbukova fotografija

Komentarišet koristeći svoj Facebook nalog. Odjavite se / Promeni )

Google+ photo

Komentarišet koristeći svoj Google+ nalog. Odjavite se / Promeni )

Povezivanje sa %s