U labirintu strasti

Price iz Nacionalne galerije u Londonu

„Evrybody loves somebody sometime”, pjeva Dean Martin osamdesetih, a s njim i cijeli, zaljubljeni, svijet.
„Neko voli popa, a neko popadiju”, dodaje dokoni balkanski svijet, namigujuci ostalom svijetu iza ledja….
A ja, ja volim i to i to… ali ipak…najvise volim da se izgubim u labirintu strasti, nekih slikarskih galerija, bilo da je to Moma u New York-u, Prado u Madridu, ili u Nacionalnoj galeriji u Londonu.
Tada se potpuno prepustim svojoj trajnoj strasti i velikoj ljubavi… slikarstvu, ma kakvo ono bilo.

Uvijek otkrivam nesto novo , sto me ceka iż zasjede, tamo gdje se najmanje nadam . Recimo jedan Modiglijani u Dablinu ili Alexsandar Calder ili Kadinsky u Pompidou,ili osoba koja me je opcinila svojom snagom i svojim duhom i brilijantnim smislom za slikarstvo i skulpturu…i koju ovde posebno izdvajam jer smo je upoznali u New Yorku 2008…

… Louise Bourgeois i to u Guggenheimu,a koju smo tada sasvim slucajno otkrili Mirjana i ja, u njenoj poznoj umjetnickoj dobi, ali od koje se nikad vise nismo mogli rastati, ni kada nas je 2010, samo dvije godine kasnije,… zauvjek napustila u svojoj …98 godini zivota.

Zatim dolaze,Dali u Momi … Picasso na Mareu,kao i mnogi drugi, ali uvijek neko na koga naletim, a kome se najmanje nadam.
Desi mi se da potpuno oguglam na materijalni svijet.Hodam i ne osjecam ni umor, ni bolove u kuku, dok spartam hodnicima, grandiozne, jubilarne, izlozbe u Berlinu i gledam Mies Van Der Rohe-a ,koji je premda arhitekt, ipak veliki umjetnik u svom zanatu i nedostizan za mnoge i dan danas..
Tada mi se cesto desava, da se potpuno izgubim u vrtlogu strasti i zaista ne znam gdje se trenutno nalazim; u kojoj zemlji,u kojem muzeju,.. galeriji ..u kom prostoru i slicno.

Ali to i nije bitno, jer uvjek na kraju padnem od umora i cuvari me blago i njezno; kao da izbacuju nekog bogatog pijanca i neku vaznu osobu , ili kao da pazljivo sklanjaju stvari i ciste prostor,oprezno izguraju vani, gdje me opet,… na moje iznenadjenje… doceka; snijezna vejavica , raskosno ljeto, ili blago proljece.

Ali bilo gdje podji , uvjek kuci dodji…Ipak se ja najbolje osjecam u Nacionalnoj galeriji u Londonu.
Ulaz se ne placa .Galerija i svi njeni prateci prostori uvjek su topli ili hladni.Bas onako kako treba… zavisno od godisnjeg doba.Jer kad je vani hladno, unutra je prijatno i toplo i obratno…
Sve je cisto ,od klozeta do salona , bifea i restorana. A prodavnice i knjizare… pune reprodukcia, mapa, almanaha, ilustrovanih biografija ,agendi,… raznih umjetnika i njihovih dijela.

Prepuno informacija, a mnogo ljubaznih osoba koje uz to daju svoje savjete i instrukcije, sta sve jos ovde może da se nadje..i pogleda. Bas prava Ali Babina pecina, za one koji znaju da kazu:
Sezame otvori se…!
`

Advertisements

One response to “U labirintu strasti

  1. D.I. Marshall

    …..Adresu koju si trazio imas na tvom Skajpu. Pozd. Marshall, Bgd…..

Ostavite odgovor

Popunite detalje ispod ili pritisnite na ikonicu da biste se prijavili:

WordPress.com logo

Komentarišet koristeći svoj WordPress.com nalog. Odjavite se / Promeni )

Slika na Tviteru

Komentarišet koristeći svoj Twitter nalog. Odjavite se / Promeni )

Fejsbukova fotografija

Komentarišet koristeći svoj Facebook nalog. Odjavite se / Promeni )

Google+ photo

Komentarišet koristeći svoj Google+ nalog. Odjavite se / Promeni )

Povezivanje sa %s