Midnight in London

`Price iz Nacionalne galerije u Londonu

Setajuci dvoranama i hodnicima kroz Nacionalnu galeriju, prepjesacio sam kilometrei kilometre … i nagledao se prekrasne, likovne, umjetnosi, pun ponosa sto pripadam ljudskim primatima, a nisam ,recimo,…dinosaurus ,pa na neki nacin i ja mogu da se pohvalim nekim svojim malim udijelom i dopriosom , a na kraju i ja sam od nekog zanata , jer i ja slikam „Orginale reprodukcija „ i sapucem sa divovima“.

Ipak kao sto to cesto biva; umor me sustigao, pa sam potrazio miran kutak, gdje bih mogao da odmorim te moje stare kosti,/ha,ha ,ha /smijase se , Bog da prosti /tra la la la/.
I uskoro sam u svom zaklonu, udobno zavaljen u fotelju, tonuo polako u nirvanu i potpuno se predavao dremezu i latargiji.I tada sam, onako u polusnu , poceo da otkrivam vrlo zanimljive likove i raznovrsne reakcije ljudi na umjetnicka djela koji su kao na modnoj pisti… defilovali ispred mene.
Bilo je tu starih, mladih, lijepih, ruznih, bogatih i siromasnih ,koji su dosli od svakud iz Evrope, Azije.. , …i onih koji tu zive ili su se zatekli u Londonu, a svi opet; da se izdive bogatoj kolekciji umjetnickih dijela u Nacionalnoj Galeriji.

Zivi su obilazili mrtve umjetnike, cije kosti su vec odavno pretvorene u pepeo ili su tek trunule, rasute po nepoznatim grobljima i proplancima.diljem planete Zemlje,ali su zato njihova djela bila tu…sacuvana od zaborava i prolaznost,i pa su nastavila da zive svoje vjecne zivote,… upravo ovde u Nacionalnoj galeriji u Londonu.
Pitam se; da li je iko od tih genija znao ili predpostavio, sta ce se u stvari dogoditi s njima, a sta sa ….njihovim djelima?

I upravo tada, kad sam bio u dubokom razmisljanju i kontemplaciji ,osjetih kako se pored mene ugiba kozna presvlaka sofe na kojoj sam sjedio i vidjeh kako se jedna silueta… zavali pored mene.
„Da li vam smetam ,..mogu li?“ rece mladji covjek prijatne spoljasnjosti koji se vec udobno smjestio .
„Ne nikako… dapace“, zacuh sebe kako mu odgovaram.
Odjednom, kao da sve utihnu ; ljudi pored nas ,cuvari i ostali, a nestadose i oni koji krisom snimaju po kadkad i sa blicom,a slike na zidovima utopise se u sfumato neke vinske imaglice.Tada samo ja i taj naociti, lijepi,i otmeni mladic, mada obucen u po malo boemsku odjecu; crnu „dolche vita“ majicu i odjelo neke neodredjene tamno ljubicaste boje sa crnim sesirom sirokog oboda koji je drzao pored sebe,… zapoceli lezeran razgovor, kao da se vec dugo od nekle znamo. Oko nas je sve utoulo u tamu, a mi smo kao u nekoj drami, bili osvjetljeni nekom neobicnom svjetloscu i sve je izgledalokao da smo glumci na sceni koji izgovaraju svoj monolog.
„Vi niste odavde?“ rekoh spontano,… a on se nasmija.
„Da u pravu ste,… moj akcenat me uvjek oda..,ja sam talijan, ali zivim u Francskoj , a kao sto znate tamo je sada postalo, veoma tesko. Rat je , i mnogo stvari se iskomplikovalo, pa sam ja a i moje, mnoge moje kolege,… slikari dosli su ovde, da se odmaknemo od ruznih stvari .“
„Pa sta, znaci i vi ste slikar“ rekoh, prelazeci preko nekih nejasnoca u razgovoru i shvatih da taj covjek ne moze da bude niko drugi, nego neki poznati slikar, cijeg lika sam groznicavo pokusavao da se sjetim.
„O,… da“, rece neznanac i odmahnu rukom.“Znate i sami; Pariz je pun slikara, i svi su ne tako davno, napokon, izasli u prirodu i na ulice i poceli da slikaju. Zelili su da nadoknade ono sto su vjekovima izgubili radeci u ateljeima i zatvorenom prostoru. Mada ja licno vise volim da slikam u ateljeu.“
„A sta slikate?“ upitah radoznalo , mada sam nekako bio svjean njegovog odgovora koji je uslijedio.
„Pa slikam ono sto je najljepse ,… a to su zene. Lijepe zene i njihova bozanstvena tijela . Ja radim portrete ali i aktove,“ rece mi neznanac , a moja“ memorija pamcenja“se mucila da pronikne u sustinu identiteta ovog covjeka koji mi je djelovao tako blisko i poznato i sve vise sam se osjecao kao da sam napokon rijesio tu zagonetku .Ali avaj .Osjecao sam se kao u snu; kada vas sadasnjost i proslost vuce za nos i od vas pravi majmuna. Ko je on zar sam bas tako izlapio?

„Evo povucite malo u ime tih lijepih,boginja, ciji smo mi ustvari samo bezvrijedni, robovi“ rece moj sagovornik i izvadi flasu vina ispod svog sakoa i pruzi mi je obazrivo da se sto manje primjeti. Flasa je bila uvijena u neki novinski papir pa se i nije mnogo primjecivala. Zato je brzo nagnuh , zamotanu u novine,da me niko ne primjeti i osjetih ukus; dobrog, starog, Bozolea, koga sam cesto pio u Nici kad sam sa Mirjanom obilazio francusku obalu one godine kada je ona radila doktorat u Avinjonu u Inri kod profesora Bunijasa.
„Ah,ta francuska vina, cak i ono najjeftinije je bolje od bilo kojeg naseg “rekoh i ispricah par lijpih stvari sa tog puta.

„Da imate pravo vino je sjajno, ali sredina je puna laznog morala. Eto.. odbili su moju postavku izlozbe u Parizu,cak ni moj vjesti,mecena; Poljak Zbignjev Cibulski nije mogao da to sredi, ni novcem, ni svojim dobrim vezama u Pariskoj policiji, pa cu cim se ovo ratno stanje promjeni, pokusati da napravim izlozu u Nici. Tamo valjda nisu takvi moralisti. Kad vec te lijepe i bogate zene, kao recimo grofica od Albe, nemaju nista protiv da se njihovi aktovi, kao umjetnicka djela, pokazu publici, zasto se tome protive senilni sastarci i oni sa laznim moralom, koji upravljaju ovim svijetom, a ni ne znaju… sta je prava umjetnost.“
Bin, Bang,.. Bing, Bang, zacuh dvanest udaraca Big Bena , a moj sagovornik dohvati svoj sesir, navuce ga na glavu, pokloni se ceremonijalno i rece:

“ Oprostite, ali moram da krenem, ceka me moje drustvo.“
Prenuh se i bi mi veoma stalo, da doznam ko je moj sagovornik, pa ga bez mnogo okolisavanja i formalnosti to i upitah.
„Ja sam Amadeo ,… a vas znam,.. Ne morate mi se pretstavljati, cesto vas vidim kako kopirate moje slike ..i kao da mi nesto sapucete ..,Neka,neka.. nemam ja nista protiv. Do god vam vise u vasem ateljeu . Ali ako neku prodate …. nadam se da cemo bar podjeliti zaradu“, recemi neznanac uz vragolast osmijeh i dodade:
“ I recite vasoj zeni da ja nisam neki razvratnik i „…kurvar“ koji slika samo gole zene, …i nema ona za sto da bude ljubomorna ,… jer sve one, ipak …vole samo mene“.
Rece to Amadeo i nestade sa scene iznenada,bas onako… kako se i pojavio

Advertisements

2 responses to “Midnight in London

  1. predragdebevec

    Hvala Dorota Tebi i Tvom sinu na lijepoj slici i vrlo tacnoj primjedbi.Znao sam da sam pogrijesio. Ali naci se u tako napetoj situaciji kao sto sam se ja nasao u Nacionalnoj galeriji… sa svojim omiljenim slikarom Amadeo-m Modiglijani-jem …i nije tesko pogrijesiti.
    Potpuno si u pravu i kad kazes da je Zbigniew Cibulski bio poznati, reziser,… sezdesetih godina proslog vijeka, koji je poginuo u saobracajnoj nesreci uskacuci u voz..
    Puno pozdrava Tebi i Tvom sinu Pego

  2. predragdebevec

    Iz nekog davno proslog vremena… zajedno sa ovom slikom, stigla je primjedba:
    Kao licna poznanica gospodina Amadea ,tvdim da je gospodin Leopold Zborowski bio njegov galerista i mecena.
    Pozdrav sa Poljskog bala u Londonu.
    D&M

Ostavite odgovor

Popunite detalje ispod ili pritisnite na ikonicu da biste se prijavili:

WordPress.com logo

Komentarišet koristeći svoj WordPress.com nalog. Odjavite se / Promeni )

Slika na Tviteru

Komentarišet koristeći svoj Twitter nalog. Odjavite se / Promeni )

Fejsbukova fotografija

Komentarišet koristeći svoj Facebook nalog. Odjavite se / Promeni )

Google+ photo

Komentarišet koristeći svoj Google+ nalog. Odjavite se / Promeni )

Povezivanje sa %s