Kako sam izgubio milion funti

Price iz Nacinalne galerije u Londonu.

Tesko je, bilo kome, pa cak i meni, kome se to dogodilo,povjerovati u… tako nesto.
Jer tako velike, pare, se ne nalaze,… a ni ne gube se, bas tako lako,..i bas svakog dana.
A da to i nije bio, „bas“ obican dan, posvjedocice i ova prica.
Sletio sam na Heathrow Airport, oko podne, i dok sam se odvezao kuci, ostavio prtljag, ponovo uzeo taksi i krenuo u Nacionalnu galeriju, proslo je jos bar dva tri sata …i sta mi je na kraju ostalo? Mozda samo..jos sat, do zatvaranja Galerije.
Zato sam se trceci popeo uz ulazno stepeniste i poslijednjih desetak metara , bas u pravom finisu…uletio na kapiju, kao trkac „olovnih nogu“koji kao legendarni Franjo Mihalic, daje sve od sebe, da osvoji bar jedno, od prvih mjesta na ponocnoj trci u Sao Paulu.
I tada se dogodilo ono,… sto sam najmanje ocekivao.

Na samom ulazu, sam zakacio nogom za metalni granicnik,…malu vertikalnu, plocicu, na kojoj se zaustavljaju oba krila teskih hrastova vrata, da se spusti reza i da se vrata dobro zakljucaju… kada svakog dana, oko sest sati popodne i poslijednji posjetioc, napusta… Nacionalnu Galeriju u Londonu.
Noga je ostala zaustavljna granicnikom na ulazu, a tjelo je u “slow motion-u”, nastavilo da leti kroz vazduh i polako je kao na filmskoj traci, foto finisha, presjecalo zamisljenu vrpcu na cilju.
Krajickom oka, onako u letu, a i u strahu,… sam uspio da primjetim; ozbiljnog,, starijeg, livrejisanog, sluzbenika muzeja koji je bio glavni cuvar na ulazu i jedini svjedoka tog mog spektakularnog pada.On je poluotvorenih usta, prenerazen i sa strahom u siroko otvorenim ocima, posmatrao moju avanturu …koja se mogla i tragicno zavrsti.
Tres , tras , tras,…bum,…buuuum… padoh kao vreca soli.I tajac..
Tresnuo sam ispred njega, na crni, mermerni, pod, vidio citavo sazvijezdje neba koje mi je bljesnulo ispred ociju i pored tupog udarca mog tijela, cuo sam krc, krc, krrrrc, …krckanje u predjelu mog desnog kuka, na koji sam odlucio, da u padu, kao pivot u rukometu, prenesem… svoju cijelu tjelesnu tezinu.
Nesto je neocekivano,puklo. Ja sam ostao lezeci, a potir , cuvar, iż loze mi je preplaseno potrcao u susret, da me podigne.

Pad je zaista izledao veoma spektakularno ;opasan, poguban i sudbonosan.
Jedino cega sam se tada sjetio je; da je mój kuk i onako bio vec za operaciju i da ga je artritis dobro naceo, pa je bilo vrlo vjerovatno da je ,prilikom pada i pukao, sto se dalo naslutiti po onom izdajnickom krckanju koje me potsjetilo na orahe, kad ih stavite u krckalicu, ili kada ste ih nekad, snazno pritisnuli u svojim,..tada jakim ,mladim, sakama.
Lezao sam bespomocno i nisam ni pokusavao da se podignem sa poda.
Strah me potpuno paralisao i nisam tacno znao: ni ko sam,ni sta sam, a ni gdje se tacno,nalazim.

A onda, kad sam se nasao u rukama cuvara koji mi je pomagao da se podignem,…tada uz to,..jos pravim i kardinalnu gresku.
Umjesto da padnem u nesvjest i da zbog pretpljene povrede i soka odmah…konkurisem za dodjelu obestecenja od milion funti,… preko svojih dobrih advokata,sto je u ovakvim slucajevima uobicajno i neki vec ustaljeni red, ja se zbunim i odem u drugu krajnost.
Nema sumnje da je za sve bila kriva Nacionalna galerija koja je preko svojih nemarnih sluzbenika omogucila da na podu bude metalna,zamka zbog koje sam, komotno mogao da slomijem kuk, ili bar da ga dovedem u stanje; da ostanem trajno nepokretan,…. ja sam tada ,ucinio svoju, najvecu gresku i propustio najvecu sansu u ovom mom jedinom , zivotu.
Podigao sam se vrlo stidljivo, kao da se izvinjavam za svoju nespretnost!.
Iz dzepa na desnoj strani tijela u visini moga i onako artrozom ostecenog kuka, izvadio sam slomljenu, plasticnu, kutiju sa naocalima /ah..koja nesmotrenost i glupost!!!/ koja mi je samo ublazila direktni udarac na kuk, a Nacionalnoj galeriji, sacuvala ; nepredvidjeni, iznos, za moju odstetu.

Stajao sam tako sa svojim izdajnickim corpus delicti-em u ruci koji je jasno pokazivao, da su samo naocale zajedno sa futrolom bile kolateralna greska i jedina, zrtva mog pada i da je bas zato,… moj kuk ostao citav.
Eto tako ti je mala moja, kad razmislja glupi Bosanac.
Tada,… kao ni prije… a ni poslije toga, nikad nisam bio blize ,… da naplatim, kao zasluzenu,odstetu,iznos od… milion funti.
Vjerovatno je to bila …moja prva i poslijednja, zivotna, prilika.

*****
Dragi moj Pego, nisam mogao odoliti da ne stavim ovu ilustraciju na kraju.
Zlaja sa Havaja

Advertisements

2 responses to “Kako sam izgubio milion funti

  1. predragdebevec

    Vjerovali vi ili ne,… ovo mi se zaista sve desavalo u Nacionalnoj galeriji u Londonu, kao uostalom i mnoge price sa ovog bloga koje su mi se na skoro identican nacin dogadjale i u samom zivotu.Cesto se pitam sta bi bilo, da sam imao neki manje interesantan zivot, da li bih i tada pisao..i gdje bih i za koga bih ustvari pisao? Da li bi ta praznina zivota, pojacala snagu pisanja? I da li bih ja na kraju postao pravi uvazeni pisac; dosadan , uman i sklon filozofiranju koji bi svoja djela kao rog za svijecu…poturio i ponudio javnosti i uzeo veliku lovu.
    Eto da budem posten ,….odricem se i te imaginarne love, jer bar za svoj „ceif“ uzivam u svojim pricama i u mom intimnom prepricavanju svog zivota.
    A onda opet pomislim; Mozda je ovo se zato… sto mi se omaklo u Nacionalnoj galeriji ,da uzmem tu veliku lovu… pa sam sada pao u opravdanu depresiju.
    Bas me interesuje sta bi na ovo rekao moj privatni psihijatar, uvazeni univerzitetski profesor i moj drag, prijatelj, gospodin…Dujo Kecmanovic ,iz daleke Australije.
    Pego with…/i bez!/ love

  2. predragdebevec

    Neko ce od vas,.. sklonih sumnji i realnosti, reci:
    „Pa brate, mnogo je milion funti!“
    Ali to bih trazio za totalnu imobilizaciju i nepokretnost , sto bi mozda i moglo da se progura, sa dobrim advokatima.
    A tada cete reci :“A kako onda kad bi vas poslije toga pratili, da vide i da dokazu , cim pocnete da hodate, da ste ih obmanuli i da vam oduzmu obestecenje?“
    „E tada bih“……… kao sto rece jedan u slicnoj situaciji:
    „Otisao u Lurd i pomolio se za svoje ,“cudotvorno“, ozdravljenje, koje kad bi se „desilo“….tada vise… niko ne bi mogao da opovrgne..“
    Za lopovluk,.. uvjek ima dobrih rijesenja i jos boljih objasnjenja.

Ostavite odgovor

Popunite detalje ispod ili pritisnite na ikonicu da biste se prijavili:

WordPress.com logo

Komentarišet koristeći svoj WordPress.com nalog. Odjavite se / Promeni )

Slika na Tviteru

Komentarišet koristeći svoj Twitter nalog. Odjavite se / Promeni )

Fejsbukova fotografija

Komentarišet koristeći svoj Facebook nalog. Odjavite se / Promeni )

Google+ photo

Komentarišet koristeći svoj Google+ nalog. Odjavite se / Promeni )

Povezivanje sa %s