Kako izbjeci depresiju i povratiti raspolozenje?

Kako izbjeci depresiju?
I kako povratiti dobro rasolozenje?
Jucer sam zaista bio u „knock downu”.
Sve mi se skupilo.

Ispratio sam,nedavno, nekoliko dragih prijatelja i prijateljica koji su otisli u legendu.Zima mi je unistila i onako slabu odbranu, pa sam se osjecao kao stari komad namjestaja koji je neko izbacio na ulicu.Cak ni sunce koje se pojavilo nije bilo onakvo kao sto treba da bude kad se osjete prvi nagovjestaji proljeca.
Izbori u Rusiji, hipokrizija na svim politickim pozornicama svijeta . Besmisleni ratovi koji tinjaju. Novi u pripremi. Lazni mir koji ne donosi nista. Sve je to ocerupalo moja krila, pa sam se osjecao.. kao ona ranjena pticurina u Markesovoj prici koja se srusila u neko karibsko dvoriste i tu ostala,… jer nije mogla vise da poleti.
A na kraju me je najvise pogodila i definitivno dotukla, zeljeznicka nesreca na liniji Krakov- Varsava i velika katastrofa u kojoj su se sudarila dva moderna intercity voza, pa je ranjeranjeno i izginulo mnogo ljudi.
Bio sam paralizovan i nista nisam mogao da uradim, niti da pisem.Iako sam … trebao, da napisem, par rijeci postovanja i sucuti zrtvama.
Obicno se ujutru dohvatim pisanja i napisem stotinjak rijeci, prije nego sto stanem na noge, ali tada nisam mogao ni to . Jednostavno sam bio paralizovan.
I ko zna sta bi bilo da nisam pronasao ovaj stari clanak Bate Jeftica, koji se nekim cudom… kao lijek,nasao u arhivi.
I evo od toga je sve krenulo na bolje. Popunio sam cist bijeli list svog bloga ,lijepim ljudskim teksom.Vratio se knjizi „Panthaleon i posjetiteljke”…zavrsio je, popio svoje cajeve i kafu i izasao na zubato sunce . Prosetao gradom . Osjetio neku bolnu prazninu, i tugu na ulicama , ili mozda samo u mom srcu…,i dugo i besciljno setao ulicama.
Popodne sam sa Sarom pokupio Mirjanu iż skole. One su svojim temperamentom i sarmom, donekle.. podigle rusevine mog raspolozenja. Otisli smo na rucak u Sadyb-u i gle cuda :Tu nas je, poslije , u potpuno praznoj, bioskopskoj, dvorani modernog, velikog, „Multi kina“, sacekao „Artista”, dobitnik, ovogodisnjeg Oskara ,koji nas je brilijantom rezijom, odlicnom glumom …proveo kroz istoriju filma i u jednoj sjajnoj ,ljubavnoj prici koja se kolebala izmedju bajke sa hepijendom i surove stvarnosti,, napokon vratila u dobro raspolozenje.
A kada sam slijedeceg dana na blogu vidio i ovaj komentar… na pricu Bate Jeftica koji mi je kao lijepe zelje u nekom japanskom hramu, ostavila ,jedna,… meni draga osoba,… tada je depresiji i losem raspolozenju dosao kraj.
Hvala svima koji su ucestvovali u ovoj bajci.

Advertisements

Ostavite odgovor

Popunite detalje ispod ili pritisnite na ikonicu da biste se prijavili:

WordPress.com logo

Komentarišet koristeći svoj WordPress.com nalog. Odjavite se / Promeni )

Slika na Tviteru

Komentarišet koristeći svoj Twitter nalog. Odjavite se / Promeni )

Fejsbukova fotografija

Komentarišet koristeći svoj Facebook nalog. Odjavite se / Promeni )

Google+ photo

Komentarišet koristeći svoj Google+ nalog. Odjavite se / Promeni )

Povezivanje sa %s