Majka

Kad god se nesto…,pa cak i sada , znacajno dogodi, ja se sjetim svoje majke.
One, koje vec odavno nema i o kojoj sam poceo, da pisem; pravi istinski roman.
Ali odmah sam zapao u grdne muke, pa su me lavine sjecanja zatrpale, i tada sam danima… pokusavao da se iż njih iskopam. Kako da se iscupam od navale emocija i velikog broja podataka koji su me gusili? Nisam mogao da to sve, razumno i odmjereno, pretvorim u hladnu intelektualnu pricu, u kojoj cu izbjeci ono sto mnogi nazivaju patetikom i piskaranjem.I zbog toga sam dig’o, za neko vrijeme, ruke od tog posla. Ali ipak,.. malo malo, pa cesto pomislim na nju…
Zato sada kada, su mi presusili izvori i kada sam iznenada ostao bez „teksta”, pokusavam da nesto nazvrljam u dnevnik ili blog, ja se tada, hvatam te teme koja me nikad ne napusta. Znam da ce me uvijek samo ; ona jedina, ponovo prihvatiti, a da me cak i ne upita:
”Pa sine zaboga, tolike godine i godisnjice, a ti mi jos ni na grob nisi dosao.”
„Ali majko, znas i sama da smo cesto o tome razgovarali i utvrdili… , kao sto to ja sada i sa svojom djecom cinim,..da tebe tamo sada,…nema i da ni mene, kad odem, tamo… nece biti.Tamo su samo pazljivo isklesani komadi jablanickog granita kao spomenik sa duboko urezanim,pozlacenim, slovima, a około je visoka trava, i par davno usahlih ruza. Sve je razbacano i u ostacima nekog nehaja.”
„Da imas pravo ja i nisam tamo, ali ipak red je da mislim..zaboravio si me sine, kad te nigdje,.. pa cak ni tamo,… nema.”
Godine su prosle .Uspomene ne blijede. Samo se znacenja mjenjaju. Kalcifiiraju se i rastu kao stalagtiti i stalagniti u spiljama , i postaju bogata, riznica mojih sjecanja.
Ja nemam ni mogucnost, a ni zelju da vas upoznam s njom, svaki put kad nesto pisem o mojoj majci, da bih vas bar uveo u tu pricu, jer bi to uvjek bio; tekst velik kao jedan cijeli roman koji bi malo ko mogao da procita tako brzo, da bi odmah presli na stvar i da bi presli na dijaloge ili na samu radnju u ovoj ili bilo kojoj drugoj prici.Ali dovoljno je kad kazem da je to bila jedna van seriska zena, puna duha i sarma , nikad stara, a uvjek prava visoka i lijepa. S ovim bi vas nekako uveo u ovu pricu o njoj i u vrijeme i dogadjaje koji slijede.
Jedno je sigurno.;kako bilo da bilo ,… bili smo veliki prijatelji. Moja majka i ja .Ja sam mislio da sve znam o njoj, a ona je misilila da sve zna o meni. Istina je bila negdje na sredini.Mada je cesto znala da kaze;” Citam te ja sine… citam”, cega se sad nostalgicno sjetim, jer tad i nije imala sta da cita, mada bi sad ocajnicki zelio da procita po koju od mojih prica koju sam napisao tada,.. kad je vec nije bilo.
Znala je sve moje djevojke, a pravila se da ih ne zna . Nikad nije imala nista protiv njih . Ali je uvjek bila oprezna kad god bi trebala da dones neki pojedinacni sud o samo jednoj od njih …i to o bilo kojoj.. Tada bih osjetio da nema takve koja bi ispunila njeno srce do kraja . Bilo je par onih koji su se tome priblizili, ali je uvjek ostajalo mjesta, da se po nesto jos doda, ili oduzme.
Bilo je i komicnih situacija, kad bi iznenada vidjevsi da moja naklonost krene prema nekoj kojoj je ona ne razmisljajuci o poslijedicama, dala vise komplimenata nego ostalima. Tada bi se uplasila do te mjere za svog sina,… misleci da ce joj ga ta djevojka preoteti,… pa bi pocela da se koriguje i nevjesto,ispravlja, sve sto je vec rekla prije toga.
Ah, ta moja draga majka ;”Ona te obozava!” znala je a kaze moja Mirjana i kad je trebalo i kad nije trebalo.
Ali ono sto mi je, kod nje bilo najvaznije, nije bila samo ta obostrana ljubav, bio je to njen sarm , duhovitost i nesebicna ljubav i zrtva za sve ljude koji bi trazili pomoc od nje, ili koji je nisu cak ni poznavali, ali kojima je ona bila jedina pomoc po nekoj „hercegovackoj liniji“ koja je bila opste poznata… bar u njenom slucaju.
Pisao sam o njenim raznim ulogama koje sam joj dodjeljivao ili koje je ona sama preuzimala, samo da mi pomogne i da me zastiti. Pa je tako bila : moja tetka kad je zatrebalo,glumica iż Sekspirovih pozorisnih komada koja „na glas uci svoje uloge“ kad bi je neke moje strane djevojke, cule kako glasno negoduje u hodniku pored moje „shock sobe“ jer ne zna koga sam tu tada doveo.
Bila je mój zastitnik, mój advokat ,mój stit prema svim nevoljama i moja dobra vila, kad god je to trebalo.
I eto tako mogao bih da ovako pisem danima , ali ipak necu .
Sve cu ovo nastaviti u onoj ogromnoj faili u koj se nalaze moji rukopisi o njoj, a neka ovo bude samo najava da ce uskoro poceti da se vrti mnogo lijepih prica o njoj,… povezanih u knjigu sa tvrdim koricama.

Advertisements

Ostavite odgovor

Popunite detalje ispod ili pritisnite na ikonicu da biste se prijavili:

WordPress.com logo

Komentarišet koristeći svoj WordPress.com nalog. Odjavite se / Promeni )

Slika na Tviteru

Komentarišet koristeći svoj Twitter nalog. Odjavite se / Promeni )

Fejsbukova fotografija

Komentarišet koristeći svoj Facebook nalog. Odjavite se / Promeni )

Google+ photo

Komentarišet koristeći svoj Google+ nalog. Odjavite se / Promeni )

Povezivanje sa %s