Djavolji cvor

Postoje dani kada vam lose krene…i vi kao Titan, dodirnete majku zemlju… vas izgubljeni jug, pa vratite svoju moc i snagu.
Ali ima dana, kad se sami vezete u cvor.Tad se nekako otpetljavate…, vec kako znate i umijete.I ako imate lude srece nekako se iz toga i izvucete.
Sve to ipak, nije nista, dok vas djavo ne uzme pod svoje. Veze vas u djavolji cvor i tada vam spasa nema.
A to pocinje ovako:
Naivno zatvorite knjigu koju citate ,jos uvijek sretni i zadovoljni, odlozite je zajedno sa naocalama na nocni ormaric. Ugasite svijetlo. I trasss! Djavo pocinje svoj pir…
Teska lampa sa bogatim abazurom…. zajedno sa naocalama ,pala je na pod i potpuno im iskrivila okvire. Od tad kad god vam zatrebaju, uvijek, ce bas u najvaznijem trenutku, da vam ispadne… bar jedno staklo i trenutno ostajete slijepi.
Tako je i sa aparatom za sluh, ako ga imate , pa vam neko na njega slucajno odlozi tesku ,saksiju, sa cvijecem i od tada nikad vise dobro ne cujete…one djelove razgovora koji su vazni i na koje bi inace dali svoje duhovite primjedbe.Prosto ste zato…odjednom izgubili i vas osnovni sarm.
A tek taj vas stap koji vam sluzi da koliko toliko djelujete muzevno i kao „macho“ izbalansirate vas nekadasnji; John Wayne-ovski,markanti hod ,…. odjednom se slomije.

Prvo jedan, pa drugi pa treci, sve u razmaku od par dan. Uvjek je to na spoju drske i ravnog dijela, tamo gdje ga spaja neki „djavolji“ saraf, koji se ne znam iz kog raloga, odjednom pocne da lomi, kao da je od stakla.
Vratite se s nekog duzeg puta i vas grad opusti. Svi prijatelji odjednom, misteriozno,negdje nestanu . Opustjele kafane i u njima vise za vas,nikog nema .Vi kao Pale sam na svijetu lutate gradom i ne znate da li sanjate ili ste na javi.
Jos ako vasa najdraza, najmladja kcerka, dobije otkaz zbog krize u nekoj bogatoj evropskoj zemlji i bane vam u vas mirni dom sa gomilom svojih iznenadnih problema i nervoznom i bjesomucnom, trkom za novim poslom, …tada je atmosfera kao izvrnuta rukavica i samo sto ne eksplodirate i vi i svi vasi ukucani.
Tad postajete jos i njen sofer, jer vas skromni auto, koga inace rijetko upotrebljavate, pocinje da dobija na svojoj cijeni. Ali ne lezi vraze,… a izgleda da je bas on leg’o i umjesao svoje prste, tada na autu otkaze prvo.. lijevo poziciono svijetlo, pa uz to jos udarite nervozno kod parkiranja u trotoar te ispadne plastika i par obloga tockova i poda .
Nista strasno, ali kad inace poznat i vjest mehanicar kod koga ste dosli, ne moze da odvrne i skine stare i postavi nove sijalice, tada se vas pogled odjednom i sam od sebe,…usmjeri ka nebu, jer stvar zaista postaje cudna i „vraski“,ozbiljna.
Krenete neobavljenog posla kuci, a mjenjac kao jaraci na brvnu; ni tamo ni vamo.Sta je?. Pa presli ste 90000 km i sve treba da se mijenja i to bas sada kad mu vrime nije,a djavo se…kikoce iz prikrajka . Ok… ali kako dovesti kola do servisa, ako ste ih nekako uz mnogo truda ugurali u sopstvenu garazu.
I na kraju, kad vec mislite da je dosao kraj sitnim cvoricima… sa kojim djavo plete tu vasu ponjavu zivota, tek tada vam se otvaraju tamni vidici i lagano krecete u ambis.
Jer djavo nikad ne miruje, on vas veze do kraja.
Tad je na redu ono naj vaznije. A to je vase zdravlje. U tome djavoli najvise vole da se mjesaju i mesetare . Vezu vas strucno i temeljito u djavolje cvorove iz kojih tesko da imate sanse, da se ikad izvucete.
“Odjednom se sve promijeni”…kaze mi moja draga prijateljica iz Londona ..”i nista vise nije kao prije”

Vrijeme pregazi covjeka kad se najmanje nada. Ispuni se neki pjescani sat i nema ko da ga okrene. A onda nastaje zivotarenje….”post molestam senectutem…”
Tada jos ostaje jos,ocajnicka i suluda,pobuna i prutunapad na protivnika.A protivnik djavo… ,nevidljiv,ohol ,beskrupulozan i neuhvatljiv. Svjestan svoje premoci.
Ceka i ne uzbudjuje se.

Ako ste jos neke srece pa vas neko voli, onda imate neke sanse da vam se pomogne; da se bar hrabro i nerazumno,isprsite djavolu i da mu na kraju bar .. kazete:”Hajde ako mozes..”,a sigurno je da moze, pa se uhvatite u kostac s njim…
Koja ludost i bezosnovana hrabrost?!…Bosti se sa rogatim!
Veliki napor i ogromna zrtva, samo za….beznacajni baksis zivota, ako ga uopste jos i ima.Ali ipak…
Nastaje neravnopravna borba sa nekom neodredjenom i iznenadnom,bolescu, sa vremenom koje se odmotava kao otkacena filmska traka…i pokusavate da iz pjescanog sata istrese jos po neku mrvicu pijeska koji je slucajo tu ostao.
I tek tada krecu najgori djavolji poslovi, kojima nikad nema kraja…
Pregledi .Operacije , hemoterapije,rehabilitacije, lijekovi, zracenja , odricanja , vjerovanja u nevjerovatno, i stalni neosnovani optimizam kao pogonsko gorivo motora koji je potpuno zahrdjao i koji se na vase oci vec poceo raspadati.

Sve je to odvec poznato i …de je vue,.. vec vidjeno.Sve to stoji zapisano u receptima koje su mnogi vec bezuspjesno primjenjivali. Ali niko se ne pita: kakav je u stvari cilj,…kakav je ishod borbe sa djavolom? Odnosno kakav je kraj…koji nas sve ceka.
To samo djavo zna .Jer on je taj koji vas je malo po malo, na kraju,…uzeo pod svoje i zaista… uvezao u cvor.

Advertisements

Ostavite odgovor

Popunite detalje ispod ili pritisnite na ikonicu da biste se prijavili:

WordPress.com logo

Komentarišet koristeći svoj WordPress.com nalog. Odjavite se / Promeni )

Slika na Tviteru

Komentarišet koristeći svoj Twitter nalog. Odjavite se / Promeni )

Fejsbukova fotografija

Komentarišet koristeći svoj Facebook nalog. Odjavite se / Promeni )

Google+ photo

Komentarišet koristeći svoj Google+ nalog. Odjavite se / Promeni )

Povezivanje sa %s