Moja najposjecenija prica


Kad se nesto zeli da prekine, onda je potrbno vrijeme da se sagleda sta je steta, a sta korist od takvog cina. Nema sumnje da je svakodnevno pisanje prica na blogu, doprinijelo mom usavrsavanju, kao i mom stalnom naporu da u necemu ucestvujem. To me tjeralo na svakodnevni joging u kojem sam naprezao svoje mozdane celije ,…srfovao sam po svojoj masti i rovario po uspomenama koje su bile duboko zakopane u mojoj potsvijesti.Osim treninga nisam ucestvovao na bilo kakvim takmicenjima. Vrijeme je odmicalo, a ja nista znacajno nisam poduzimao, nikakav poseban trag nisam ostavljao. Sve je bila igra i nista nije bilo ozbiljno, pa sam poceo da se osjecam odgovoran za svoje postupke, svoje propuste, odugovlacenje i za vrijeme koje je nezadrzivo teklo i nepovratno prolazilo….
Ali to je ipak bilo presudno sto sam na neki nacin bio vezan za blog , i sto nisam mogao da se odmaknem od svakodnevnih tema i posvetim samo jednom cilju koji je otvarao neke sasvim druge, mnogo ozbiljnije… mogucnosti, na tom istom ili slicnom …literarnom polju. Samo mnogo sirem i ozbiljnijem.Sve je bilo virtuelno i u nekom nestvarnom fluidu…koji se izmicao i prijetio da nestane…
Zelio sam da se posvetim jednoj temi i da je pretocim u nesto stvarno,…u bure sto ostaje.Gradja se vec odavno nagomilala. Samo je bilo potrebno da se ona osmisli i dovede u neki hronoloski red . Porebno je bilo postaviti oblik i konstrukciju projekta koji bi se izgradio od ove mase, nagomilanog materijala. Za takvo nesto nije bilo ni mjesta, a ni previse vremena…sad dok sam se svakodnevno zanimao tim vedrim i laganim etidama na blogu koje sam sa mojim alteregom, svirao i cetvororucno u jutarnjim satima i to svakog Bozijeg dana; opustao se i uzivao…pa nisam ni o cemu drugom razmisljao.
Bila je to hiperprodukcija sarmantnih, kratkih, prica, bez veceg truda i bez neke posebne vrijednosti.Ipak sam bio svjesan i svojih uspjeha,kod dragih i prijatnih ljudi koji su to redovno i u miru citali i koji su se navikli na to moje pisanje. Ipak se medju njima nasao i jedan broj pravih i ozbiljnih prijatelja koji naslucuju da bi mogao i vise i bolje, pa su me oni savjetovali, da se sto prije posvetim ovom drugom ozbiljnijem poslu…. dok jos ima vremena za takvo sto. Mada mi je moja draga pjesnikinja Danica Maksimovic, ili vec sam,njen, duh…./ ko to vec zna?/… stalno govorio;“Nemam vise vremena“ i tako ponavljao onu njenu uzrecicu, ili vec naslov njene poslijednje zbirke poezije,… prije nego sto je otisla.To me bar upozorilo, ako me vec nije i po malo i uplasilo!?
I evo ipak…dosao je i taj tenutak.Ja ozbiljno razmisljam da se malo odmaknem od bloga i svakodnevnih obaveza koje donosi i da pokusam malo da sredim neke svoje misli i uradim i napisem to isto,… ali na neki drugi, malo ozbiljniji nacin.
Nekako se poklopilo da je i Uskrs pao na isti dan. To mi je samo dalo neki potstrek, da osjetim da se i moj duh vinuo u nove visine i da se uspinje u potrazi za necim vecim, ljepsim i svetijim.
Znam da to nije ni malo lako, i da takve odluke ne znace,… ama bas nista.Movens i pokretacka snaga, su na nekoj drugoj strani. Njih stvara i pokrece mladost i neke druge sile. Zato ovo i nije neka garancija, da ce mi to i sada uspjeti.Ali ipak…
Bar vrijedi pokusati…zar ne?
I tu bi bio kraj i ove price.

Ali ja se slucajno okrenuh i pogledah na broj otvaranja bloga ,pa me umalo ne trefi „kesten pire … sa schlagom“. Broj otvaranja je presao sva moja ocekivanja i postigao apsolutni rekor.
Bio sam zbunjen i dugo nisam mogao doci sebi . Sta se to dogadja? Ko je viknuo rasprodaja , pa je od nekud…navalio taj citav sijet. Poceli su da mi se slivaju komentari podrske sa mnogo simpatija i zelje da ostanem i na blogu a i da razmislim.
Pritajio sam se iza zavjese kao zbunjen operski pjevac ,koga su ,iako je kad kad …i distonirao,odjednom neocekivano pozvali na bis. Gledao sam kroz malo razmaknutu zavjesu… sav taj narod koji stoji i aplaudira.
Sta da radim ?Bio sam u nedoumici.
I tako sam stajao i stajao…
Cak i sada jos uvijek stojim,… bas kao Buridanov magarac.

Advertisements

4 odgovora na “Moja najposjecenija prica

  1. predragdebevec

    Da li ima ljepsih prica od prica o lijepim i pametnim zenama?
    Jeste,… da su te price rijetke i posebne. A neke su i vrlo licne.
    Zato mislim da bi to trebalo; te zene i te price,ipak nekako… spasiti od zaborava i otrgnuti ih od prolaznosti vremena ,prije nego arhitekturu , Hercoga , Merona,…ili bilo sta drugo.
    Posebno bi bilo interesantno objaviti vec ispricane price.One,.. koje vec dugo kao suznji,leze bunkerisane u beskonacnoj tami i cekaju svoju zoru .To je serijal interesantnih i neponovljivih dogadjaja, iz jednog neobicnog i neponovljivog vremena , koje nose zajednicki naslov“ Ljubav iza gvozdene zavjese“.
    Nekoliko… od tih prica je prokrijumcareno podzemnim putevima i obskurnim kanalima…i objavljeno na dovla net-u, kao sto je „ Miris tornada “.
    To je prica o prelijepoj mladoj Kubanki , koja se u vrijeme najopasniih dana svjetske krize i hladnog rata, pojavila u Moskvi i otopila snijeg i led sa Crvenog trga i sa mog mladog i ustreptalog srca.
    Ali ipak…vecina, tih prica su suznji jednog vremena i jedne epohe koja ,nadajmo se … nikad se vise…. nece ponoviti..
    Pego s ljubavlju i postovanjem…

  2. anonymous Sarajevo lover

    Dragi Pego, vidim da joss uvijek nisi donio odluku, a i nije prissa. Dok razmissljass o buduccnosti svoga bloga kazzi svojim ccitateljima malo o ostalim tvojim talentima i zanimanjima. Mozzda ovaj put o arhitekturi. Mislim da bi svi, dok muccno i sa nestrpljenjem occekuju tvoju odluku, rado ccitali, recimo, nessto o Hercogu i Meronu. SSta veliss?

  3. TIME OUT, PEGO, TIME OUT! P.

  4. anonymous Sarajevo lover

    Dragi Pego, prije svega ti nikako ne mozzess biti Buridinov magarac, ti si uvijek bio odluccan ccovjek. A ako misliss da nemass vremena za sitnice i analiziranje to shvati kao plus. Velike stvari su pred tobom – tvoja unuccad…. i to je vazzno, a analiziranje ostavi za ljude koji nemaju drugog posla. Izuccio si dosta i previsse, a za snove uvijek ima vremena . Oni obiccno dodju nepozvani. Jos samo ovo: kratke reccenice su bolje od dugih. Treba visse umijecca sastaviti ih.
    Ccudi me da je DESANKA – ne Danica, Maksimovic tako nessto i izustila.
    Iako mi volimo i njene duge reccenice (……….. holding hands up as if gathering stars, begging for love, and giving love away in luminous sunshine ) kao i kratke.
    Trossi vrijeme sa svojom familijom, sa svojim djevojkama i unuccadi i misli o sstampanju knjiige. Voli voli i pissi pissi. Ssta ima bolje na ovom svijetu.

Ostavite odgovor

Popunite detalje ispod ili pritisnite na ikonicu da biste se prijavili:

WordPress.com logo

Komentarišet koristeći svoj WordPress.com nalog. Odjavite se / Promeni )

Slika na Tviteru

Komentarišet koristeći svoj Twitter nalog. Odjavite se / Promeni )

Fejsbukova fotografija

Komentarišet koristeći svoj Facebook nalog. Odjavite se / Promeni )

Google+ photo

Komentarišet koristeći svoj Google+ nalog. Odjavite se / Promeni )

Povezivanje sa %s