Damask no mask-nastavak

Nastavak 1

Odlazimo u udaljene četvrti nad gradom gdje je hladnije i gdje više ne dopiru zvuci gradske buke i gdje je po uskim ulicama mirnije. Posmatramo kako se polako gase ulične svjetiljke i počinje da se rumeni istok. Otvaraju se pekare koje spremaju svoju dnevnu ponudu koja se raznosi po gradu sa prvim nagovještajem zore. Ulazimo u pekaru i posmatramo spretnog starog pekara kako jednom rukom oblaže vrelu peć somunima, sa unutrašnje strane. On poziva Mirjanu da to izbliza pogleda. Po njenoj iznenadnoj promjeni lica, znamo da mu se druga skrivena ruka našla na nekom nedozvoljenom mjestu. Mada njegovo lice i dalje ostaje nepromjenjeno. U ovom svijetu žene su izložene agresiji čak i sad kada imaju pratnju.

Bio sam iznenadjen kada sam jednog dana izašao da Mirjanu dočekam ispred ulaza u sajam. Ona je izazvala pravi metež i promjenu trase saobraćaja kad se na ulici pojavila u mini suknji. Dvospratni autobus je nastavio da je prati sve do ulaza, a veseli putnici su joj kroz prozore autobusa dobacivali i aplaudirali cijelo vrijeme. Bila je opšta frka.

A kada smo se kasnije kupali u bazenu u atrijumu izložbenog paviljona, ulica je bila skoro zakrčena.

Za praznik smo otišli u vilu izvan grada, u ekskluzivnom kraju visoko u brdima. Temperatura je bila bar 15 stepeni niža. Tu je bilo veoma lijepo i noću svježe pa smo se pokrivali ćebadima. Blu Dan bio vrlo poznato, otmeno i cijenjeno izletničko mjesto u kome su samo bogati stanovnici Damaska imali svoje vile.

Fadil je pričao, ne vodeći računa o vremenu, čas o dogadjajima prije rata kada je svojim Studebakerom od šest metara odlazio iz Tirane putem pored jadranske obale u Abaciju /Opatiju/, i tamo provodio dane sa članovima evropskih kraljevskih porodica, kao i članovima naše vlade sa kojima je izlazio na večere i pomalo se kockao što će kasnije da mu predje u strast. Čas opet je govorio o danima u Damasku kada su ga zatvarali kao opasnog rojalistu kada su dolazili državnici nesvrstanog svijeta. Jednom su se u centru Damaska, na kružnom trgu, našli Gadafi, Sadat i Asad, a narod ih je sa ovacijama pozdravljao penjući se i na drveće pored trga da bi ih što bolje vidio. Tad je pao neočekivano i snijeg što je bilo čudo i atrakcija, a Sadat je upravo na tom trgu održao i govor oduševljenom narodu.

Kad god je dolazila neka zvanična delegacija, Fadil Jouka nije bio poželjan i uvijek su ga sklanjali negdje, čak i u Blu Dan kako bi bio što dalje od takvih dogadjaja. Vremenom su ga zaboravili ili se zvanična politika Sirije ipak promijenila.To ce se najbolje sagledati nekoliko desetljeca kasnije, kada su se politika i vrijeme drasticno promijenili..
Sirija, a i okolina samog Damaska,tada je u miru.. pruzala je neiscrpne mogucnosti lijepih susreta sa istorijom i kulturnom bastinom ove lijepe zemlje. Nije bilo potrebno ici na dalek put po nekoliko stotina kilometara do carobne Petre starog grada sa bezbroj kulturnih spomenika iz rimske i grcke epohe , jer za to nije bilo vremena na pretek..; dovoljno je bilo samo zakoraciti desetak kilometara iz Damaska, pa da se nadjete u srcu istorije i bogatstva kulturnog naslijedja.

Nastavice se

Advertisements

Ostavite odgovor

Popunite detalje ispod ili pritisnite na ikonicu da biste se prijavili:

WordPress.com logo

Komentarišet koristeći svoj WordPress.com nalog. Odjavite se / Promeni )

Slika na Tviteru

Komentarišet koristeći svoj Twitter nalog. Odjavite se / Promeni )

Fejsbukova fotografija

Komentarišet koristeći svoj Facebook nalog. Odjavite se / Promeni )

Google+ photo

Komentarišet koristeći svoj Google+ nalog. Odjavite se / Promeni )

Povezivanje sa %s