Damask, bez maske u prici…bez kraja

Nastavak 3

Izlet u Sednaju, Notre dame Bliskog istoka, gdje se nalazi stara crkva u stijeni u kojoj se čuva relikvija stara 3000 godina, bio je kao hodočašće u kome smo vidjeli snagu i raznolikost vjera, koje se medjusobno vjekovno poštuju i pored svih ratova koji su u ime vjere počinjali. U srcu islamske države, opstaju vjekovima hrišćanske crkve i manastiri. A posebno je interesantno da se ispred džamije Omejada u centru Damaska, na velikom dvorišnom trgu, brižljivo čuva grob Jovana Krstitelja. Vjernici, jedni i drugi, islamski i hrišćanski, mole se kao da je to njihov zajednički svetac i drže se rukama za zlatnu ogradu, uglačanu do visokog sjaja, dokle im ruke dosežu, a ostalo je pod vjekovnom patinom.

Varoš u kojoj je Sednaja, od kamena boje okera, sakrivena je daleko u brdima i uklesana u strmu liticu. Crkva i uz nju i manastir, pun je sveštenika i opatica, koje se kao crne ptice pojavljuju iz njega na svjetlost dana, pored kamenih zidova i terasa. Tog dana kada smo stigli, upravo se vršio obred krštenja na stari ortodoksni armenski tradicionalni način.

Posbna pažnja je bila posvećena starijem paru, koji dugo nije mogao da ima djece, pa je čekao godinama, što im se ipak na kraju dogodilo. Svi su u tome vidjeli čudo, osjećali prst sudbine i dar Božiji.

Sveštenik koji je služio obred ličio je na Omar Šarifa. Stariji, prosijedi bračni par i nihova rodbina i prijatelji stajali su u crkvi i plakali od sreće. Hor je pjevao staroslovenske crkvene pjesme, sakriven u sjenci ispod zlatnih okvira i slika svetaca iz biblije. Sveštenik je pod svjetlom stotina upaljenih svijeća polivao vodom iz srebrenog bokala dječakovu glavu, krsteći ga. Trenutak zaustavljen u vremenu je odisao srećom, blagostanjem i vjekovnom tradicijom.

Poslije krštenja, svi smo izašli na sunčanu terasu koja je bila okrenuta prema brdima izmedju kojih se u daljini nazirala pustinja pod plavim nebeskim svodom. Slikali smo se da ovjekovječimo ovaj značajni trenutak, jer bio je to dan koji će svima ostati u pamćenju.

Naš boravak u Damasku se bližio kraju i uskoro smo se ponovo našli na sumornoj granici jedva čekajuci da se ponovo spustimo u čarobni grad Bejrut, ne znajući da će uskoro zavidna avet rata razrušiti taj prelijepi grad bez ožiljka, dok će divlji i prosti grad Damask ostati zaštićen i nepromjenjen do danas. U to sam se uvjerio kada smo se nekoliko godina kasnije spustali Jatovim avionom na Bejrutski aerodrom. Tada su požari na nekoliko mjesta osvjetljavali avetinjski grad u kome je vladao haos gradjanskog rata. Ni traga onom blještavo osvjetljenom gradu koji je izgledao svjetski. Nekoliko putnika se iskrcalo na pisti i otišlo u mrak. Ostali, koji su nastavljali za Damask, sjedili su u mraku u avionu i čekali neizvjesni polazak i nastavak puta. Aerodromske zgrade su bile puste i bez svjetla. U avion je ušla uplašena čistačica i brzo obavila svoj posao i nestala.

I dalje u mraku, kao da smo izraelski komandosi koji bježe nakon diverzije, napustili smo ovaj nekadašnji grad svjetla, koji nije sačuvao svoj mir, jer nije imao ožiljak, da se zaštiti od uroka, kojim je njegova ljepota izazivala mračne sile pakla.
A sta ce se dalje dogadjati u Siriji, Damasku… kao i na cijelom Bliskom istoku, to ni tada a ni sada, niko nije mogao ni da pomisli, a kamo li da nasluti….
Kraj bez kraja

Varšava, 19.03.08

objavljeno: ponedeljak, 28. april 2008 u 08:01 CEST, pod Putovanja, Saradnici
otvoreno: 2161 puta

Advertisements

Jedan odgovor na “Damask, bez maske u prici…bez kraja

  1. predragdebevec

    Dok razmisljam sta dalje , ja kao Mufa koji i meni nedostaje, ceprkam po starim pricam koje sam nekad objavio na dovla netu, pa neke odvojim i objavim na svom blogu… da ublazim promjene koje vremenom nastaju.
    Ali tek tamo u tim pricama vidim kako su promjene silne i neocekivane i kako se i pozari rata izazivaju tamo gdje ih malo ko ocekuje.U te malobrojne… cini mi se spadam i ja. Bar tako mi Mirjana cesto govori:
    „Ma kako si to znao, kad niko nije mogao tada to ni da nasluti…?“
    A eto,… nesto mi uvjek sapuce sta ce se dogoditi u bliskoj buducnosi i kako ce se razvijati ratni pozari koji prijete ovoj planeti i na kraju… mogu i da je uniste.

Ostavite odgovor

Popunite detalje ispod ili pritisnite na ikonicu da biste se prijavili:

WordPress.com logo

Komentarišet koristeći svoj WordPress.com nalog. Odjavite se / Promeni )

Slika na Tviteru

Komentarišet koristeći svoj Twitter nalog. Odjavite se / Promeni )

Fejsbukova fotografija

Komentarišet koristeći svoj Facebook nalog. Odjavite se / Promeni )

Google+ photo

Komentarišet koristeći svoj Google+ nalog. Odjavite se / Promeni )

Povezivanje sa %s