Muradif Tanović: Sarajevo, danas!


Niko do sada , nije napisao ,niti izrekao tako nesto iskreno i vazno,..o nasem gradu koji umire stojeci. Ovo je rekvijem za jednu pravu i jedinu, zajednicku, ljubav,… koja nestaje. Ponosan sam sto poznajem autora i sto mogu da ga uvrstim u svoje najbolje prijatelje, a njegov prilog,… u do sada najbolje napisane tekstove na ovom blogu.
Sjajno.Bravo Mufa!Pozdrav svima
Pego

Sarajevo, posmatrano iz emocionalne projekcije diasporskih bloggera, je karnevalska maska iza koje se krije samo jedna čaršijska zajednica, na putu da , eventualno u dalekoj budućnosti, postane Grad svih njegovih stanovnika u kojemu se neće dijeliti ni „po babu, ni po stričevima“.U prezentiranju Sarajeva kao multietničkog i multikulturalnog grada, uzimaju se dostignuća pojedinaca koja se onda besramno pripisuju kolektivitetu.„Sada u Sarajevu nema smoga, ali se magla prodaje odlično“. Svuda se postavljaju ogromni bilbordi, prikazuju Oskarom nagrađeni filmovi, veličaju zaslužni pojedinci iz svijeta kulture i sporta da bi se gradska masa prikazala kao ukupan zbir dobrih osobina pojedinaca i kao takva se , u prozirnoj multikulturalnoj nošnji, prodala vanjskom svijetu . Nezapažene ostaju tužne sudbine (zaista zaslužnih) pojedinaca, na primjer Marka Vešovića, borca za onakvu Bosnu, kakva bi trebala biti i ikonu intelektualnog otpora Grada. Čekao se samo dan, kad je napunio potreban radni staž za penziju i slijedeći već nije više predavao svoju omiljenu poeziju na Filozofskom fakultetu. A u isto vrijeme na Sarajevskom univerzitetu radi gomila još starijih, ali podobnijih, i potkupljivih kadrova sa mindera SDA, koji će, šireći maglu, na svojim stolicama ostati „do Sudnjega dana“. O sofisticiranom etničkom nasilju – jako malo govora, ali su metle i tepih, pod koji se svi ti slučajevi guraju, svakim danom sve veći.Odgovorni u Sarajevu tvrde da Država i Grad imaju svijetlu budućnost pred sobom, te da su oni u tu budućnost spremni uložiti sve svoje duhovne i fizičke resurse. Ali, kako će onda taj grad u „svijetloj budućnosti“ izgledati, ako ga pravi samo jedan narod? Naravno, po mjeri toga naroda. Ako Grad zaista ima namjeru da nekada u budućnosti, dostigne one urbane atribute, kakve je imao prije rata, onda sarajevske Srbe i Hrvate ne treba ni pod kakvim uslovima zatrpavati teretom kolektivne krivice, što je u gradu na Miljacki, izgleda, danas mnogo prisutnije, nego prije sedam-osam ljeta. Ili će, možda, trebati još jedna „agrarna buna“?Ako već nemamo mogućnosti da vratimo naše staro Sarajevo,ili da učestvujemo u procesu njegove dekasabizacije, onda nam ostaje alternativa da ga, svakodnevnim infuzijama, (o)držimo bar koliko-toliko živog na ovome Blogu , ukrašujući ga povremeno lijepim pričama iz daleke, zajedničke i neponovljive prošlosti. Muradif TanovićSarajevo, posmatrano iz emocionalne projekcije diasporskih bloggera, je karnevalska maska iza koje se krije samo jedna čaršijska zajednica, na putu da , eventualno u dalekoj budućnosti, postane Grad svih njegovih stanovnika u kojemu se neće dijeliti ni „po babu, ni po stričevima“.

U prezentiranju Sarajeva kao multietničkog i multikulturalnog grada, uzimaju se dostignuća pojedinaca koja se onda besramno pripisuju kolektivitetu.

„Sada u Sarajevu nema smoga, ali se magla prodaje odlično“. Svuda se postavljaju ogromni bilbordi, prikazuju Oskarom nagrađeni filmovi, veličaju zaslužni pojedinci iz svijeta kulture i sporta da bi se gradska masa prikazala kao ukupan zbir dobrih osobina pojedinaca i kao takva se , u prozirnoj multikulturalnoj nošnji, prodala vanjskom svijetu . Nezapažene ostaju tužne sudbine (zaista zaslužnih) pojedinaca, na primjer Marka Vešovića, borca za onakvu Bosnu, kakva bi trebala biti i ikonu intelektualnog otpora Grada. Čekao se samo dan, kad je napunio potreban radni staž za penziju i slijedeći već nije više predavao svoju omiljenu poeziju na Filozofskom fakultetu. A u isto vrijeme na Sarajevskom univerzitetu radi gomila još starijih, ali podobnijih, i potkupljivih kadrova sa mindera SDA, koji će, šireći maglu, na svojim stolicama ostati „do Sudnjega dana“. O sofisticiranom etničkom nasilju – jako malo govora, ali su metle i tepih, pod koji se svi ti slučajevi guraju, svakim danom sve veći.
Odgovorni u Sarajevu tvrde da Država i Grad imaju svijetlu budućnost pred sobom, te da su oni u tu budućnost spremni uložiti sve svoje duhovne i fizičke resurse. Ali, kako će onda taj grad u „svijetloj budućnosti“ izgledati, ako ga pravi samo jedan narod? Naravno, po mjeri toga naroda. Ako Grad zaista ima namjeru da nekada u budućnosti, dostigne one urbane atribute, kakve je imao prije rata, onda sarajevske Srbe i Hrvate ne treba ni pod kakvim uslovima zatrpavati teretom kolektivne krivice, što je u gradu na Miljacki, izgleda, danas mnogo prisutnije, nego prije sedam-osam ljeta. Ili će, možda, trebati još jedna „agrarna buna“?

Ako već nemamo mogućnosti da vratimo naše staro Sarajevo,ili da učestvujemo u procesu njegove dekasabizacije, onda nam ostaje alternativa da ga, svakodnevnim infuzijama, (o)držimo bar koliko-toliko živog na ovome Blogu , ukrašujući ga povremeno lijepim pričama iz daleke, zajedničke i neponovljive prošlosti. Muradif Tanović

Advertisements

2 responses to “Muradif Tanović: Sarajevo, danas!

  1. Dragi Peck, da ne bude ovdja malo suviše hvale? Bez obzira na sve komplimente, za mene je najvažniji, da me još uvijek ubrajaš u svoje prijatelje.Vidiš, kakva čupava vremena dolaze, prijatelja ti nije nikada dosta.Drago mi je da je Tvoj blog još uvijek živ. Pisanje je ipak Tvoja životna orijentacija i dobro je da je tako !Primi mnogo pozdrava, Mufa

  2. predragdebevec

    Heroji nisu umorni
    Iskreno, dugo sam razmisljao sta je to sa nama .Zasto smo postali tako anemicni i nezainteresovani na sve sto se dogadja oko nas i u nama.
    Gdje je taj polet i hrabrost nasih predaka koji su se suprotstavljali mnogo jacim i vecim katastrofama i nalazili put nasoj genetici da opstane.
    Posebno sam patio sto se niko ne usudjuje da podigne glas i uzme u zastitu heroje koji su prvi osjetili kataklizmu morala procijenli nesrecu koja nas ceka u buducnosti.
    Sve ono sto krasi covjeka i sto ga podize na tron iznad zivotinja i kukavica pada u vodu, pred novim trendovima ljudske pohlepe i gramzljivosti.Covjek covjeku ostaje vuk.
    A onda je iz sjenke izronio Mufa i svima nama odrzao lekciju.Bravo majstore skidam kapu pred tobom…
    Ima jos medju nama onih koji vrijede.
    Jer ipak …heroji nisu umorni..

Ostavite odgovor

Popunite detalje ispod ili pritisnite na ikonicu da biste se prijavili:

WordPress.com logo

Komentarišet koristeći svoj WordPress.com nalog. Odjavite se / Promeni )

Slika na Tviteru

Komentarišet koristeći svoj Twitter nalog. Odjavite se / Promeni )

Fejsbukova fotografija

Komentarišet koristeći svoj Facebook nalog. Odjavite se / Promeni )

Google+ photo

Komentarišet koristeći svoj Google+ nalog. Odjavite se / Promeni )

Povezivanje sa %s