Poslijednji citaoc


Prica za Tebe…

Sve bude , pa prodje.
Tako je sa pisanjem.Tako je i sa blogovima .
Pises ljudi te citaju . A onda polako prestane da ih interesuje. Ti i tvoje price i sve u tebi i oko tebe.
Stanes i razmisljas.?
Cemu sve to ? Sta je to sto covjeka pokrece i sto mu daje snagu, da sklopi i iskaze svoje misli i da ih nekome kroz nesto ponudi? Je li to neka posebna cast , vjestina, ili mozda neka religija,… to pisanje i to kazivanje?
Cemu sve to,?
Za koga Boga, to radis i zasto?
Tako sam razmisljao.I nisam nasao odgovor. Ali sam poceo…polako da se povlacim .

I bas nekako u to vrijeme ,javila se ona.
Nisam je poznavao. Nisam je nikad ni vidio. Ali mi je sa po nekim svojim komentarom, od par rijeci, kojim mi je nekoliko puta prekinula samocu i pisanje, rekla… mnogo o sebi.
Ne nije ona zivila u nekoj bosanskoj vrleti , niti su je vjetrovi rata udaljili od njenog doma, pa je ceznja ucinila svoje. Nije stanovala ni na Sestoj aveniji… pored Central parka.Zato neka sada ostane u svojoj porodicnoj bajci i u svom tajnom skrovistu.Ona ima svoj dobro ispunjen i sretan zivot u gradu/ko zna kom?/ i tamo je ona savila svoj pravi, topli, dom..

Ali ipak se dogodilo…
Pa je slucajno u dokolici naisla na tekst koji je pripadao ovom blogu. Zakacila se na par prvih rijeci. A rijeci su nekad opasnije od vucijih zeljeznih zamki. U zamci se prvo nasla njena noga, pa njeno tijelo ,..a vremenom se uplela i njena dusa.
Dusa joj je bila glatka, njezna i cista. Kao da nikad nije bila otvarana, rabljena ili upotrebljavana.
Osjecao sam se kao sluzbenik poste koji stoji pred pismom od nepoznatog posiljaoca, a bez potrebne adrese, na koju se salje. Zato sam imao da biram : da udarim pecat“ Vraceno neotvoreno“, ili da krisom ukradem taj cudni list u kome je bila zatvorena ta njena,lijepa, netaknuta dusa…
I sta mislite sta sam uradio ?
Uplasen , …imao sam neki cudan osjecaj, da bi ovo mogao da bude i moj poslijednji citaoc, brze bolje, sam da niko ne primjeti, zdipio takvu dragocijenost i …strpao je u svoj dzep.
Pa sam onda …’ladno nastavio da i dalje pisem.
I to je bio razlog sto se nisam povukao.
Pisacu… do god ima i posljiednjeg, pravog ,citaoca.

Ovo je bila prica za Tebe …dragi moj nepoznati citaoce.
Prica ponistava sve moje dosadasnje rastanke… o kojima upravo pisem.
Jer, omnia mea ..mecum porto…

Advertisements

3 odgovora na “Poslijednji citaoc

  1. predragdebevec

    Istina i mudrost
    Nema neke velike mudrosti i istine u tome …da je ljubav ta koja pokrece svijet.
    Sve bi stalo i ni makac dalje.
    Da bata ne voli seku, da se mladici ne okrecu za djevojkama i da stari ne uzdisu u sutonu zivota…. Ako je to tako… tako ce to ostati i vjeke vjekova.
    Pa zasto onda mrznja, zavist, ljubomora… i zasto ratovi i razdori?
    Ko to tamo…i u ime cega,… zabija klipove u ljubavne tockove.
    Zar nismo u mogucnosti da zaustavimo tu ocitu diverziju. Mi koji cijenimo ljubav i uzivamo u njoj.
    Jer, ako ne sacuvamo ljubav,… zivot ce nestati sa ove planete.
    Zato cuvamo ljubav kad se javi iskrena i strasna.
    Jer… nismo mi dinosaurusi da ne znamo sta je istina i mudrost… i sta je prava ljubav .
    A svaka ljubav je po jedna cestica plamena koja nam grije dusu i spasava zivote od samoce , kataklizme i tsunamija….
    Zar ne?
    Pozdrav Pego

  2. olivera salke

    Pego, Tvoje „pretnje“ da ces da zatvoris Blog i Tvoja nedoumica o tome sta i zasto pises i Tvoj nagovestaj o povlacenju plase mene a predpostavljam i mnoge druge. Lagani oprostaj….Ne zaboravi sve kojima je svaka Tvoja napisana rec bila spas u pogubnom tsunamiu….ne zaboravi sve koje si izvukao na obalu, iznemogle ali zeljne zivota. I to je upravo to sto si sve ovo vreme radio i neznajuci za to. Spasao si mnoge zivote, a u ovome momentu spasavas i moj. Za to zelim da Ti se zahvalim od sveg srca….Jos jedan dan je prosao dobro…Ich danke Dir….In love Oli

  3. predragdebevec

    Znam da bi mnogi vise volili; da je pomenuta osoba iz ove price zarobljena u snijegu i ledu na nekoj bosanskoj planini… sama sa svojom nejakom djecom i…. svojom gorkom sudbinom .
    Da ona lezi bolesna i odbrojava svoje teske, poslijednje, dane. Da do nje kao lijek, jedva dolaze vjesti sa slabog interneta, pa po nekad, cita ovaj blog … i zeljno ceka svaku novu pricu koja joj daje snagu …da izdrzi do proljeca.
    Tada bi vec trebalo da okopne snijegovi i da je neki dobri ljudi povedu u najblizu bolnicu i da tako pokusaju da spasu njenu… cistu,nevinu, dusu i njen , dotrajali i ugrozeni , zivot.

    Ali ja nisam ni Oskar Wilde , niti je ovo njegovo vrijeme, u kome se mi sada nalazmo.
    Ipak jedno je sigurno:
    Sve sto ovde pisem je … uvjek tacno i istinito.
    Pego with love

Ostavite odgovor

Popunite detalje ispod ili pritisnite na ikonicu da biste se prijavili:

WordPress.com logo

Komentarišet koristeći svoj WordPress.com nalog. Odjavite se / Promeni )

Slika na Tviteru

Komentarišet koristeći svoj Twitter nalog. Odjavite se / Promeni )

Fejsbukova fotografija

Komentarišet koristeći svoj Facebook nalog. Odjavite se / Promeni )

Google+ photo

Komentarišet koristeći svoj Google+ nalog. Odjavite se / Promeni )

Povezivanje sa %s