Nikad nedeljom…

Atina je od tog ranog nedeljnog jutra… bljestala pod suncem .
Usao sam iz radoznalosti i dokolice,u malu pravoslavnu crkvu, na prosirenom skveru ispod Akropola. Docekala me svjezina u polumraku sa mirisom tamjana .Nekoliko kandila je obasjavalo ikonostase, a pod jednim ugledah jedno cudno lijepo lice.

Bili smo sami u crkvi i ja poslije kratkog vremena,neodoljivo pozelih da joj pridjem.
„Vi ste sigurno neki andjeo“ rekoh tiho ,ali sa izvjesnom dozom sumnje i nedoumice u glasu. Klececi pored nje i gledajuci ispred sebe smijesak mi je sudrzano , lebdio na licu. Profil lijevo od mene se polako okrenu i lice se zaustavi u prelijepom anfasu. Mlada lijepa Kineskinja, puna cudjenja i sa ljupkim, vragolastim, smijeskom na licu, mazno me gledajuci u oci, spremno mi odgovori:
„Kako ste samo znali?“…
„Samo andjeli tako izgledaju“ rekoh mrtav, ozbiljan ,kao da sam …neki visoki nebeski autoritet koji se odlicno razumije u antropologiju nebeskih lica.

Izasli smo iz crkve, a ona je i dalje izgledala kao andjeo.
Cak i onda kad smo sjeli na terasu restorana i pili amaro sa kapuchinom.
Razmijenili smo nase zivotne price u jednom dahu, punom ceznje i ljubavi koja se pojavila kao reinkarnacija neke nase zajednicke srece iz proslosti.Kao da smo se znali stotinama godina.Cak su nam se i ruke dobro poznavale i plele kao pripitomljeni brsljen, dok bi je po koji put, slusajuci njenu ispovjest andjela, ovlas poljubio u kosu.

Vitka sarmantna lakog hoda. Jedva sam je pratio dok smo veselo cavrljali i hitro obilazili radnje u kojima je nakupovala gomilu sitnica , odjevnih predmeta i suvenira . Sve je to bilo u paketima koje smo nosili u vozu preme Pireju gdje je u luci stajala… Sintija veliki kruzer koji je dosao iz Etiopije i koji danas nastavlja put za Marselj.
Vrijeme je izmicalo ali mu je trag ostajao dubok i jasan.

Usli smo na brod , spustili se u otmenu kabinu i pobacali pakete u ormar.
Stajali smo djelic sekunde nepomicno na sred sobe, cekajuci da dodje trenutak kada ce se nebo otvoriti da primi svog andjela i mene… smrtnika ,kome se ukazala iznenadna, nebeska, sreca i ljubav.

Kada je pred zlatni suton ,treci put zvono oznacilo da se uklanja most i da brod polazi, ja sam sludjen ,trceci hodnicima, trazio izlaz na palubu. Na izmaku snage izletio sam na most koji je vec bio podignut i gdje je stajao meni nepoznat mornar.On me tupo gledao ne razumjevajuci ni jednu rijec koju sam mu u jedom dahu izgovorio.
Uplasen i izgubljen okrenuo sam se na drugu stranu prema drugom mostu na kome je stajao brodski oficir i drzao moje dokumente koje sam mu dao na ulazu, kada smo u podne usli na palubu broda.
Dohvatio sam pasos iz njegove ruke,..i kao izbacen katapultom… nasao se na doku.
Brod se u istom trenutku odvojio od obale.

Stajao sam i gledao kako se poslijednje narancasto sunce… odbija od prozore stotinjak kabina, pada na povrsinu mora i ludacki bjezi prema crvenoj lopti koja uranja u tamno plave dubine. Nebo iz koga me je zivot prije par minuta izbacio, se polako zatvaralo, ali se iz njega iznenada pojavi nesto,kao ruka andjela koji mi mase na rastanku..

Dugo sam nepomican stajao na praznom doku… sve dok Sintija nije nestala i dok se nebo i more nije potpuno izjednacilo i zacrnilo .
Tada sam se pretvorio u grumen soli… ispunjen tugom, ocajem i bolom.

Advertisements

2 responses to “Nikad nedeljom…

  1. anonymous Sarajevo lover

    “Tada sam se pretvorio u grumen soli…..” je najbolja reccenica u ovoj kreativnoj pricci, pricci koja treba biti dio tvoje knjige. Bravo, Pego. Samo meni fali Melina.
    Sve najbolje tebi i Tvojima
    Contessa a

  2. predragdebevec

    P.s
    Kao sto vidite moje price su sazete i kratke.
    Ne zelim da vas davim opisima i detaljima. Niko za to nema prava… niti zelje… A nemamo ni vremena.
    Ustvari svi smo mi i pisci i citaoci…. u isto vrijeme!
    Jer , svi dok citaju i sami pisu. Zasto da vam..pisem o stvarima koje i vi , u tom istom casu dok citate,u svojoj masti… pisete, mijenjate ili dopisujete.
    To stvarno ne bi imalo nikakvog smisla.
    Kreativno citanje, sa puno maste i suptilnog razmisljanja… je nekad jace i vaznije ….od obicnog pisanja.
    Pego with love

Ostavite odgovor

Popunite detalje ispod ili pritisnite na ikonicu da biste se prijavili:

WordPress.com logo

Komentarišet koristeći svoj WordPress.com nalog. Odjavite se / Promeni )

Slika na Tviteru

Komentarišet koristeći svoj Twitter nalog. Odjavite se / Promeni )

Fejsbukova fotografija

Komentarišet koristeći svoj Facebook nalog. Odjavite se / Promeni )

Google+ photo

Komentarišet koristeći svoj Google+ nalog. Odjavite se / Promeni )

Povezivanje sa %s