Dobre price padaju s neba

Londonska kisa, nosena vjetrom sa Temze, udari nas u lice kad izadjosmo iz prijatnog i toplog autobusa 344 koji nas je tumbao dobrih cetrdesetak minuta ulicama grada, pa se nadjosmo nedaleko od Teita, tamo gdje smo i krenuli. Pocesmo se spustati prema obali, sa koje je… jos vise u naletima, udarao vjetar sa kisom. Tu se u nekoj zavjetrini kao u nekoj vanvremenskoj zoni, usidrio Shakespeare’s Globe Theatre .

Drzali smo se za ruke i osvajali ledene i mokre ulice.
„Znas tata cini mi se da je to upravo bilo ovde…“ poce iznenada Daca, prebacujuci sal oko vrata i uvlaceci se u svoj nautilus. Kisa je sibala, a mi smo zurili, da se sto prije spustimo na rijeku i uvucemo u staru toplanu cije nas je vec samo ime, grijalo i prozimalo optimizmom.
I ko bi rekao da se na tako kratkom putu, uz takav kijamet, moze stvoriti dobra prica?
Prica ..koju je Daca upravo pocinjala.

„Da to je upravo bilo ovdje,“…okrece se ona oko sebe i gleda na drugu stranu ulice. Tada sam se utrkivala sa vremenom i nosila svoj doktorat na ukoricavanje koji sam tog.. „D“ dana, poslijepodne na „dead line“,trebala da predam.“…..Pokazuje mi na kapiju, malo skrivenu u procelju, jedne neugledne, obicne,zgrade.
„Tada u frci nisam ni primjetila,ovaj ulaz gdje je taj knjigovezac, ciju sam adresu dobila na jedvite jade,samo zahvaljujuci studentskom andergroundu koji inace pronalazi one koji im rade… bar u pola cijene.
Ja sam odmah, okrenula lika na mob, a on mi je predlozio da se nadjemo u subotu prije podne,… kad sefa nece biti , da mi to odradi licno i za …jos nizu cijenu.“
Gledam moju Dacu sa neskrivenim divljenjem i obozavanjem, kroz ovu kisu. U magli mojih uspomena,.. se sjecam tih teskih ratnih i izbjeglickih vremena. Tada smo joj iz Poljske… ovde, slali onoliko koliko smo mogli , a ona se dodatnim radom izdrzavala i mnogim odricanjima snalazila , da zavrsi dug i tezak studij genetike na prestiznom Imperialu, gdje je na kraju i doktorirala .Kisa nam lije niz lice dok razgovaramo i grabimo uz vjetar prema rijeci.

„I ja pristanem.“ kaze Daca
„Cijena super i rok odgovara.Sve je odmah bilo dogovoreno.
Dodjem autobusom u ovaj kraj i pocnem da trazim radnju.Trazim, ali nikako da je nadjem. Previse sam uzbudjena, jer se bas svaki dan u zivotu …ne predaje doktorat. Pogotovo ne onaj koji jos nije ni ukoricen, a ni ukrasen zlatnim slovima.
Trazim mob da se javim liku, ali moba nema. Ostavila sam ga u svom radnom stolu. Trazim adresu ali ni nju ne nalazim. Vrijeme prolazi i ja se gubim…Ocajna i izgubljena nailazim na neku slicnu radnju.Ulazim a tamo sjedi za pultom srednjovjecna „vudu“ crnkinja. Obasnjavam joj i pokusavam da joj kazem sve sto znam o tipu koga trazim i o radnji koju studenti opsjedaju, kada dodju u situaciju da treba brzo i jeftino da ukorice svoje radove. Zene me pazljivo slusa i ne trepce . Gleda me, sa mnogo razumjevanja, a onda bez rijeci vadi iz svoje tasne malu karticu,.. tapse me po ramenu i kaze :
“Evo vam ovo. To ce vam sigurno pomoci.“
Izlazim na vrata, zahvaljujem se i trcim niz ulicu.
Stanem. Okecem karticu, misleci da je adresa mog knjigovesca, ili mozda nekog drugog… slicnog koji moze da mi to sada tako brzo uradi, jer sada ni pare nisu vazne . Vazno je da na vrijeme predam svoj pozamasni doktorski rad.
Stojim sva uzbudjena i ne mogu da vjerujem dok na kartici citam tekst pisan rukom :

AKO PROCITATE OVAJ TEKST NEKOLIKO PUTA PAZLIVO I SMIRENO NACICETE PUT PREMA SVOM SKRIVENOM CILJU.

Ali ipak …
Nakon drugog citanja podizem ocajna glavu i …suocim se sa ovom kapijom u zavjetrini na kojoj je velikim slovima bilo napisano „Knjigovezacaka radnja“
Ulecem bez daha, a tamo me ceka majstorov pomocnik i kaze mi :
„Vec sam mislio da necete doci , cekam vas vec dobar sat .Zvao sam vas telefonom nekoliko puta, ali niko se nije javljao.“
„Da,.. imala sam neke probleme …Ali, hvala Bogu,sada e sve ok… Spasla me jedna Voo- Doo, vradzbina i jedna … crnkinja sa Trinidada .“
Okenuh se i bacih,…onako trceci ispod krupnih kisnih kapi jos jedan pogled na ulaz u knjigoveznicu,.. na drugoj strani ulice i spustismo seDaca i ja… niz stepenice na obalu, celicno sive i uznemirene, Temze.

Nastavismo trkom pord Globe Theater-a , prema nekadasnjoj toplani, koja pretvorena u Tate Gallery-ju… jednu od najpoznatijih galerija na svijetu, otvara sada svoje jutarnje, dveri, za one… koji se povremeno …hrane umjetnoscu.

Kisa iz mutnih oblaka i dalje… lije kao iz kabla.
Mora da je s njom pala sa neba i ova Dacina prekrasna prica…koju sam upravo sada, povezao kao dobar knjigovezac i skromno je …pribiljezio… na ovom blogu.


Advertisements

Ostavite odgovor

Popunite detalje ispod ili pritisnite na ikonicu da biste se prijavili:

WordPress.com logo

Komentarišet koristeći svoj WordPress.com nalog. Odjavite se / Promeni )

Slika na Tviteru

Komentarišet koristeći svoj Twitter nalog. Odjavite se / Promeni )

Fejsbukova fotografija

Komentarišet koristeći svoj Facebook nalog. Odjavite se / Promeni )

Google+ photo

Komentarišet koristeći svoj Google+ nalog. Odjavite se / Promeni )

Povezivanje sa %s