U potrazi za izgubljenim bajkama

Svi pisu o Londonu. Svi hrle u London. Vrijeme otkucava . Olimpijada se prikrada . Vec joj je kao prethodnica stigao oganj. Stigla je olimpiska vatra.

Ja mirno , hladne glave, a toplog srca, obilazim meni poznate jazbine ,daleko od egzaltirane i vesele, gomile. Sjedim u pabu i pijuckam svoj Guinness i razmisljam o zeni …zeni koje vise nema.
Bila je krhka,strkljasta , visoka, dugih nogu , plava… velikih, plavozelenih, toplih ,ociju ,… a sve ostalo je bilo samo bajka. Bajka u kojoj je ona bila princeza, a on jedan od njenih podanika.

Vidjao sam ih uvjek same…
Cesto su, hodali obalama Temze. Zavlacili se u bucne pabove… pune razuzdanih mornara koji su na Doklandsima, upravo istovarili svoj dragocijeni tovar, na koji su danima i nedeljama… pa i mjesecima, bezuspjesno… atakovali gusari na putu; od Kariba do Engleske.

Svi su ih oni tada , ispod oka posmatrali, mada se cinilo da ih vise zanima lomljenje namjestaja i stakla u pabu… dok su oslobadjali svoj bijes natalozen tokom dugih putovanja i lutanja morima.Bilo je veselo, opasno i strasno, to njihovo ljubovisanje po ozloglasenim jazbinama pored rijeke.Ipak to su bila jedina mjesta na kojima je malo ko od njihovih neprijatela, mogao da ih otkrije i pronadje.

Ona je bila udata, a on samo… pustahija, zaljubljen u zivot. Vijecni putnk bez zemlje i doma.Ona je bila lijepa ,a on pijan. Pijan, od srece sto zivot i dalje tece. Tece i pored silnih, brana i zastoja i pored rata koji se nadvio nad malom, balkanskom, zemljom koja je grcala i krvarila,…kao ruka, otsjecena od tijela i ostalog svijeta.
A onda se prisjetih i tog kobnog ljeta . Tog vrelog augustovskog dana, kada je na izlazu iz jednog tunela, njen sofer izgubio kontrolu nad podivljalim automoblom, u sred jednog grada, pored jedne umiljate… ali ohole rijeke,gdje je bezdusna sudbina… dosla po svoje. Zaustavila je grubo taj lijepi film, ili bolje reci,… progorila ga je oholo i bezdusno , sa svojom cigaretom na dugoj,pozlacenoj, mustikli…
Stao je film…
I stao je i njen zivot.
I sve je odjednom stalo.

Stala su kola,..masa pretvorena u smrskanu konzervu is koje je virila samo njena bijela ruka sa dugim lijepim prstima , dok su njene preplasene zelenoplave oci, zaprepasteno zatreptale i zaklopile se. A njene duge noge, njeno tjelo, i sve ono sto je bilo bajka, lagano se poput dima…dugo isparavalo iz te nesrece i dizalo u nevino,plavo,… jutarnje nebo.
Zivot je tada ispricao ,jos jednu novu ….i vrlo tuznu, bajku.
Jer ni bajke, vjerujte mi … vise nisu kao sto su nekad bile.

Advertisements

One response to “U potrazi za izgubljenim bajkama

  1. Dragi Peck, prica je, kao i sve dosadasnje, super! Samo ti je bog ljubavi za svaku od njih ostavio preuzak „time-window“ i time ne sasvim do kraja izgustiran dozivljaj. Valjda je mislio na nas citaoce, da ces nas na taj nacin nagraditi slijedecom (neostvarenom) pricom. Veliki pozdrav Mufa

Ostavite odgovor

Popunite detalje ispod ili pritisnite na ikonicu da biste se prijavili:

WordPress.com logo

Komentarišet koristeći svoj WordPress.com nalog. Odjavite se / Promeni )

Slika na Tviteru

Komentarišet koristeći svoj Twitter nalog. Odjavite se / Promeni )

Fejsbukova fotografija

Komentarišet koristeći svoj Facebook nalog. Odjavite se / Promeni )

Google+ photo

Komentarišet koristeći svoj Google+ nalog. Odjavite se / Promeni )

Povezivanje sa %s