Popodne u The Monkey puzzle-u

Ugodni londonski dani teku…

I evo, odmah da vam u povjerenju kazem kako je nastao ovaj, od danas,… poznati “ Londosnski kvintet“.

Ja sam se nasao na izlazu iz Dacinog stana u Clapham Junction-u,u momentu kada me dobro protresao mobilni telefon koji kao pace maker , nosim u dzepu, odmah pored srca.
„Hajde da se vidimo ovde kod mene u Chelsea, pa da popijemo pice.“zacuh Lalu cija poruka je bila uvijena u barsunasti bariton.
Bilo je to ono hoces neces ..poljubi ili ostavi…Reci i gotovo!
Ja nemajuci kud, odmah pristadoh i promjenih sve svoje planove. Spustih se busom; kao bobom niz Golu u Rajsku… sa ovog blagog brda prema srcu Londona. Preplivah ubrzo Temzu i nadjosmo se; Sonja Lala i ja nedaleko od Sloan squarea. Ali samo sto sjedosmo ispred lijepog kafica „Frattelli“ Lalinog omijenog „meeting pointa“ ,na prosirenoj pijaceti, malo uvucenoj kroz pasaz, a podalje od prometnih i bucnih ulica grada, Lala okrenu telefon.
Razgovor je bio kratak i on kao u kadru iz Prelaza preko Neretve,… jasno, glasno i energicno komandova:“ Pokret!“.
Ja stigoh, onako u letu,bez mnogo razmisljanja i okolisavanja, da popijem svoj capuchino, pa zgrabih sa stola manju,hladnu, bocu, kisele, nabih je u dzep, upuzah ….cetvoronoske, ovako glomazan, preko visokog praga auta , u naoko mali zatupljeni taksi, gdje se u njegovoj; crvenim plisom tapeciranoj unutrasnjosti… ponovo nadjosmo svi na okupu.
„Kreni, paljba,..“povika nas Bondarcuk i oklopni transporter zaskripa svojim gumama.
Dodjosmo poslije uspjesnog slaloma, naseg vjestog sofera …u srce srca Londona . Stadosmo uz ponovljenu skripu guma i kocnica, ispred udodnog paba sa sjenovitom bastom ,gdje zauzesmo svoja mjesta, pod krosnjama drveca koja su pravila raskosni ,… viktorijanski hlad.

A u hladu zauzese svoja mjesta dosljaci, a s njima uskoro i oni koji su nas tu pozvali; Lalini stari, a moji tek novi prijatelji iz tog kraja : Paulina i Rade -Braco Milosevic,koje sam vec u prethodnoj prici najavio kao zanimljive ljude, koji vec dugo vremna zive ovde u Londonu,a koje cu tek ovde,… prvi put sresti,… mada smo vec izvjesno vrijeme u duhovnom kontaktu.

Paula i Sonja su bliske prijateljice koje uvjek imaju jedna drugoj sta da kazu, a i nas mogu ponovo i uspjesno da vrate u ona lijepa, sarajevska, vremena, u kojima smo svi zivjeli ove svoje… sadasnje snove.

Rade i Lala se vec dugo znaju, a ja im se pridruzujem i teku price iz Energoinvesta, tog velikog i mocnog giganta koje nas povezuju sa svim onim imenima koja su nesto znacila u toj nasoj, bivsoj, lijepoj, zemlji.Rade,nekad dugogodisnji direktor, inace masinski inzenjer i visoko priznati svjetski,strucnjak u svom poslu, veze divne price o snazi, moci giganta i o divnim prijateljstvima koja su ostala u sjecanjima svih onih koji su pripadali i duhom i tjelom toj zaista velikoj jugoslavenskoj firmi koju je vodio nenadmasni Emerik Blum.

Zahvaljujuci svom radu i svom znanju mnogi su proveli lijep vijek u tom zdravom i casnom okuzenju, bilo da su iz Srbije ,BiH, ili iz bilo koje nase, bivse, bracke, republike.

Suton se polako spustao kad smo se rastajali od nasih dragih domacina , setajuci tu u njihovom lijepom kraju, pored divnih vila i u kojima kao i oni,… stanuje otmen londonski svijet .

Bilo je to lijepo i opusteno ljetno poslijepodne ,u kome smo obnovili sjecanja na lijepa vremena i stara prijateljstva, i potstakli ona koja ce se tek sada razviti i ostati lijepa i prijatna …sve do kraja.
Dogod bude diljem ove lijepe planete…nastupao ovaj vedri… Londonski kvintet….

Advertisements

One response to “Popodne u The Monkey puzzle-u

  1. predragdebevec

    Komentar, sa dozvolom …prenesen sa maila.
    Tako si to divno napisao da nisam bila tamo bilo bi mi zao, a zao mi je i svih drugih koji ce pozaliti sto nisu bili sa nama. Zaista si to divno rekao i opisao. Eh, meraka, Bosanci u engleskom pabu!
    A ja sada dodajem svoj komentar koji si ti , necu da kazem ispustio, nego nisi „primjetio“, da ste se vas trojca , iz tri uzrasne dekade , okretali za svakom leprsavo obucenom mladom damom. Neznam kako niste iscasili vratove , jer samo sto jedan kaze ;vidi ovu, drugi vidi onu, i tako po redu, cijelo vece. Bilo je to po nekom nepisanom muskom pravilu, njima ne smeta a mi uzivamo. Ipak, kada smo malo ogladnili, u slast smo popricali o nasim mirisnim cevapima.Paula Milosevic

Ostavite odgovor

Popunite detalje ispod ili pritisnite na ikonicu da biste se prijavili:

WordPress.com logo

Komentarišet koristeći svoj WordPress.com nalog. Odjavite se / Promeni )

Slika na Tviteru

Komentarišet koristeći svoj Twitter nalog. Odjavite se / Promeni )

Fejsbukova fotografija

Komentarišet koristeći svoj Facebook nalog. Odjavite se / Promeni )

Google+ photo

Komentarišet koristeći svoj Google+ nalog. Odjavite se / Promeni )

Povezivanje sa %s