Carpe diem…

Uz obalu Temze ispod svakog mosta je prolaz. A u prolazu svirac. Ispred njega par novcica za koje svira,…dok muzika nepogresivo,… nalazi put do srca. Zato ovde, uz zid… malo sakrivena u sijenci ,stoji lijepa mlada djevojka i slusa ga ovlazenih, krupnih, plavih ,ociju,….

Njega, tog lijepog mladica, vjerovatno siromasnog studenta muzicke akademije koji iz svog cela, strasno vukuci gudalo po zicama…izvlaci bozansku muziku dubokih , sonornih, tonova… Muziku mozda nekog …novog Pabla Kazalesa.

Izlazimo iz polumraka na svjetlost dana i nastavljamo setnju pored rijeke, a onda nas iznenada doceka uz obalu na povezu usamljeni stari brod, koji nigdje ne plovi, ali koji je prepun sretnih ljudi na palubama okrenutim prema Temzi i suncu …koje se polako i neprimjetno, pretvara u blagi suton.

Grubi drveni stolovi, premazani tamnim lakom ,sareni suncobrani , lagani „maestral“koji donosi miris mora uz neosjetnu plimu koja podize brod i ja se u ovom blagom londonskom popodnevu u magnovenju, za trenutak, sjetih,… Tita.

On je na Galebu, sa ovakvom istom plimom, triumfalno uplovio u ovaj grad, ovjencan vjecnom slavom, odmah poslije rata .Tada ga je kraljica primila kao heroja i jednog od rijetkih drzavnika koji se zajedno sa svojim partizanima, borio protiv fasizma. Njegovu slavu ce i samo vrijeme potvrditi…

Sunce poput madjionicara ili hipnotizera, kliknu svojim prstima i misli mi se ponovo vratise u sadasnjost. Osjetih blagu mucninu prolaznosti, koja nestade sa vedrm slikama Londona i ove divne opustene atmosfere na starom brodu,… sa kojim isplovih i ostavih Tita …u mojim dragim uspomenama.

Spretni konobari su raznosili pivo i Fish&cheeps, dok smo im mahali sa drvenim kutlacama sa velikim napisanim brojevima koje su nam dali na kasi, kad smo placali, da bi mogli da nas nadju za stolovima na ovim prepunim palubama.

Ovde ko umije, lako zapocinje razgovor, a onda se ljudi zblizuju i krecu u razne price i pustolovine,… ovim gusarskim brodom koji plovi kroz mastu bez granica.

Mirjana koja je navikla sa svojim studentima u skoli, vjesto vodi prave polemike pune duha i sarma, a ja slusam i divim joj se ,zapisujuci u svojoj glavi male pricice koje cu vam kasnije ponuditi kao svoje.

I tako prodje jos jedan socan, londonski, dan, koga cemo se sjecati u nekoj drugoj manje ugodnoj buducnosti.
Zato uvjek vazi… ona mudra i pametna izreka :Carpe diem…

Advertisements

Ostavite odgovor

Popunite detalje ispod ili pritisnite na ikonicu da biste se prijavili:

WordPress.com logo

Komentarišet koristeći svoj WordPress.com nalog. Odjavite se / Promeni )

Slika na Tviteru

Komentarišet koristeći svoj Twitter nalog. Odjavite se / Promeni )

Fejsbukova fotografija

Komentarišet koristeći svoj Facebook nalog. Odjavite se / Promeni )

Google+ photo

Komentarišet koristeći svoj Google+ nalog. Odjavite se / Promeni )

Povezivanje sa %s