Most koji palim u svojim snovima


Iz serijala :Rastanci

Kad povremeno svratim u moj ratom,unakazen, grad ,tada kao stranac setam; ulicama trgovima i parkovima… stisnuta srca i ojadjene duse. Gledam ga ; kao moju jadnu, majku, koju je neko..,silovao i osramotio.

Provlacim se kroz rusevine i ostatke nekadasnje stvarnosti..koje mi vracaju uspomene na ljubav iz najranije mladosti. Prate me tudji radoznali pogledi i moje sumorne misli.
A onda stanem pred fontanu u parku kod Ali Pasine dzamije, pored kosevskog potoka …
i duboko uronim u sjecanja.

Tu je nekad bio i i lijep, romantican, drveni most. Most kao i svi mali mostovi nad potocima. Uzdahnem i pogledam u nebo. Sve oko mene… kao da..odjednom, zaraste u travu zaborava.Ostane samo taj park, sa fontanom …a tu je i taj most koji cesto palim u svojim snovima .
Bar tako mi u jutro kad se probudim , kazu oporo i gorko oni… koji su samnom i koji to cuju i osjete:
“Opet si nocas palio onaj tvoj, most“…

A most je,sjecam se, tada bio drven i spajao je obale malog kosevskog portoka, pa smo se mi, moja prva skolska ljubav i ja… sastajali na tom mjestu.Vec iz daljine smo trcali; ona sa jedne srane, a ja sa druge i padali u njezan zagrljaj, bas na tom nasem drvenom mostu.Zato smo ga usvojili, bas kao da smo ga mi sagradili.
Bio je to ..most nase prve ljubavi.

Tu smo, obicno pored tog naseg mosta, sjedili na drvenim klupama u posirenju uz fontanu. okruzenu ,rastinjem ispunjeni srecom i ljubavlju, a park je odisao opojnim mirisom sarenog cvijeca u cvatu i pritajene, prolaznosti koja se odnekud prikradala.
Popili bi tada po koji gutljaj vode, onako iz ruku koje bi zajedno prepletene, saginjuci se …pruzili ispod srebrenog mlaza, hladne, sarajevske,… vode. Pili smo je zedno i halaplivo… protiv uroka. Mislili smo da ce ta „sveta“,voda,iz te „fontane ljubavi“, da nas zastiti i da sacuva tu nasu prvu… djecacku ljubav.

Ali niko ne moze protiv…. sudbine.
Jer sudbina je kao bezdusna lijepa zena,… koju niko, nicim, ne moze da potplati , privoli, ili zavede.
Ona odredjuje zakone i mjerila, te vlada , ljudima, a i dusama svih onih koji se vole na svijetu.
Tako je zavladala i sa nama i odredila nas put i …nase zivote.
Ubrzo je nakon te prve velike,lijepe , ali zacarane ljubavi, dosao i njen iznenadni i neocekivani kraj.
Zla vila je bacila cini jos na samo njenom rodjenju.Upleli su se neki drugi ljudi i pred nama su se isprijecili neki neocekivani,kobni, dogadjaji.
„Rastanak je bio mrak, pun bola i tuge.“
Svak je ostao na svojoj strani mosta i otiso svojim novim putem.
Tad sam poceo da lutam sam… po ovoj pljesnjivoj, kori, planete.
U parku..je ostala stamena Ali pasina Dzamija, sa kamenim zidom i drvenim klupama oko mermerne fontane. I ukleti most preko uskog Kosevskog potoka.Taj most nase ljubavi, za koji ,dok sam bio sretan i zaljubljen, cesto sam govorio;
„Ako nas sudbina ikad rastavi …zapalitcu ga i unistiti“

Godine i rat su razrusili zivote i unistili gradove. Nestale su utvrde.Ruseni su mostovi. Razareni su putevi, a ostali su osakaceni ljudi i posjeceni parkovi . Unisteno je sve ono, sto su ljubav i zivot dugo stvarali.
Ipak vrijeme je nekako zacijelilo rane i izbrisalo tragove rata, ali su ostali oziljci i tragovi nase nekadasnje ljubavi.
Voda iz fontane vise ne tece .
Iscurila je i voda i ljubav.
Moje prve skolske ljubavi ,vise nema.
Zivot moj i njen je proletio kroz zamrsena i osakacena vremena…
Ona zivi jos samo u mom sjecanju. Otisla je nekako u isto vrijeme…sa prokletim ratom i dolaskom krhkog i ljigavog mira.

A ja,.. jos uvjek lutam svijetom.
Pokadkad, spaliim taj stari, neduzni, drveni, most koji je odavno nestao.
Umjesto njega tu je sada neki drugi most…
Stoji, razapet kao betonski sarkofag,… nad kosevskim potokom.

Advertisements

One response to “Most koji palim u svojim snovima

  1. predragdebevec

    Sve sto je lijepo ,moze i da dosadi.
    Pogotovo sada kada sam poceo sa kulturnim prilozima o slikarstvu i londonskim galerijama.Zato sam odlucio da londonske dane presjecem sa jednim hladim spricerom i da objavim nastavak prica o rastancima.Neka to budu kockice leda u casama dobrog skotskog viskija.
    Hajde zivili!
    I sretni mi bili…

Ostavite odgovor

Popunite detalje ispod ili pritisnite na ikonicu da biste se prijavili:

WordPress.com logo

Komentarišet koristeći svoj WordPress.com nalog. Odjavite se / Promeni )

Slika na Tviteru

Komentarišet koristeći svoj Twitter nalog. Odjavite se / Promeni )

Fejsbukova fotografija

Komentarišet koristeći svoj Facebook nalog. Odjavite se / Promeni )

Google+ photo

Komentarišet koristeći svoj Google+ nalog. Odjavite se / Promeni )

Povezivanje sa %s