Povratak u iskrivljenu buducnost

Kad god se spustam , poslije dugog leta na neki aerodrom, bilo da je to; JFK-New York,LHR-London …ili slicno , ja uvijek vidim; Ilidzu, krovove Energoinvesta koji mi idu u susret ispod tockova …u toj blagoj butmirskoj rupi izmedju meni dobro poznatih brda. Srce mi tada bije, kao da hoce da iskoci.Jer se tada, bar u masti ponovo vracam ….u svoj rodni kraj.Ali kako vrijeme prolazi ja se sve manje vracam tamo gdje mi srce zeli, a sve vise tamo gdje trebam i gdje me putevi nose.

Tako je bilo i ovaj put,kada smo prije par dana Daca i ja poletili iz Londona, a spustali se u Beograd. Tada su se Sava , Ada , i beskrajna zelena ravnica nekadasnjeg Panonskog mora, uz veliki grad uz u daljini , preplitali sa tim mojim slikama… spustanja na butmirski aerodrom, dok smo se ustvari…. primicali Surcinu.

Svaki put kad slecem u Beograd, kao da se vagam..izmedju krhke nade i duboke depresije, da ce biti bolje. Nikad nisam siguran sta me ceka. Jos uvjek se dobro sjecam, mada su mnoge godine prosle…onog nikad ne zaboravljenog ,sletanja, na Surcin, kada sam letio iz Varsave za Yugu i trebao… odmah, te iste veceri, da nastavim let za Sarajevo,jer sam imao takvu kartu.Nesto me je tada zadrzalo ..pa u Sarajevo nisam otisao ni to vece, a ni slijedecih desetak godina.Ali me od tada ovde u Surcunu, kad slecem …na to uvjek potsjeca, ovaj Muzej vazduhoplovstva koji je projektovao moj sarajlija …arch.Ivan Straus .

Sjetim se uvjek …tog 5 aprila, mog sudbonosnog, dolaska iż Varsave i mog neumjesnog pitanja …upucenog prijatnoj, stjuardesi, na izlazu iz aviona;
„Da li mogu, umjesto veceras,da nastavim… sutra, prvim jutarnjim letom za Sarajevo ?“
Ona me zacudjeno pogleda; kao da rata na ovim prostorima nikad nije bilo i kao da ga nikad nece ni biti.
„Pa naravno da mozete. Sta vas muci; imate kartu, a ona vam vazi i za sutra… i zasto ne bi mogli?” rekla mi je to vrlo sigurno,…zavodlivo i koketno. Bas kao da zeli da sutra zajedno popijemo kafu na Bascarsiji.
Ali bio je to 5 april 1992 …i sledeceg dana je na Terazijama ,na tv ekranu u nekom velikom izlogu….osvanula; Sarjevska nova stanica u plamenu.Bio sam u soku.Gorila je… kao da gori neka zgrada u Honkongu ,jer se niko, osim mene nije zaustavio pred tim izlogom i pred tim stravicnim prizorom…Svi su prolazili kao da negdje zure i niko se na to nije osvrtao.
Bilo mi je nekako cudno i neshvatljivo.Stajao sam kao „Pale sam na svijetu“ i dugo unezvjereno gledao. I kao da i sada… stojim pred tim izlogom i pokusavam da tu sliku pretvorim… u neki ruzan san.
San koji ce odmah nestati , kada se probudim.

Sada kad sam se po dolasku iz Londona, dvadesetak godina nakon tog kobnog sletanja na Surcin… ponovo nasao u hodnicima,… „novog-starog“ aerodroma „Nikola Tesla”, ja jos uvijek prebirem po tim mojim tuznim uspomenama i pitam se :
„A sta me sada ceka ?” u ovom mom ,alternativnom, rodnom gradu, poslije; ovih zadnjih izbora i nagle promjene u pogledima na stvarnost, proslost i na maglovitu buducnost. Sta nas tek sada tu ceka i vreba.Tu u ovom gradu… u kome se rodila moja ljubav ,gdje se oformila moja srecna porodica.Ovdje… gdje se cesto vracam, zato sto u Sarajevu… za mene vise nema ni mog toplog doma ni mog prijatnog stana. Zato mi sada jedino ostaje; da biram izmedju otudjenog, hladnog ,inostranstva i jos uvijek …nestabilne Srbije.

Aerodromski hodnici me ovaj put docekuju mracni, a u njima se preplice; ono oronulo i staro, kao i ovo bljestavo i novo.
Andric me mirno gleda sa starih crno bijelih slika, postavljenih za jubilej proslave 50 godina od dodjele Nobelove nagrade,…dobro pozutjelih i iskrzanih.

A uz njih vidim i mnogo novih blistavih postera i bilborda; Coca cola, koji zajedno pokrivaju stare oronule zidove, a ispod njih se jos uvjek krije; dugodisnja ratna bijeda.
Novi hodnici i ostale prostorije se vec dugo dogradjuju i sredjuju, bas kao da se zida i sam Skadar. A u tom metezu ;putnici koji odlaze, mijesaju se sa onima koji dolaze.Sve se preplice …i novo i staro. Tako je ovde u politici kao jos i u mnogo cemu u svakodnevnom zivotu,…
Tako je sve u ovoj lijepoj, ali pomalo i ofucanoj zemlji.
Covjek koji mi pomaze oko prtljaga i kolica ,naoko cist i uredan, odmah zapocinje i nastavlja spretno da plete pricu o bijedi koja se ovde ponovo vraca. Bez blama i srama,navodi me svojim govorom …da mu dam novac koji mu treba „jer je ovde sve skupo a plata nikakva“. Tako je trtljao bez reda i smisla sve do izlaza, gdje se prekinu ova tuzna nit njegove ispovjesti i gdje me veselo docekase moji.
Stigosmo dakle kuci.
A kuca jos uvjek stoji na trosnim temeljima. Ovde izgleda odavno nema onog pravog domacina,onog koji se brinuo o svemu …i za sve nas.Jer sada su ovde neki drugi ljudi.

Izadjosmo iz aerodromske zgrade koja je ipak malo i zablistala, na kraju poslije onih tuznih mracnih hodnika i liftova na kojim su do nedavno jos stajali natpisi :“Vi koristite lift, na sopstvenu odgovornost“
Doceka nas tmuran topao dan bez sunca i elana, ali ja kao da zacuh :„Dobro jutro Beograde”,sto mi sapnu dubok, opor, ali. poznat glas, pa se prenuh kao iż dubokog, sna. Osvrnuh se , jer mi se glas ucini, bas kao glas Duska Radovica…koji izroni iz nekog dalekog sjecanja. Ali sam ipak znao… da je to samo privid i da se to dogadja…samo u mojoj glavi.

Advertisements

One response to “Povratak u iskrivljenu buducnost

  1. predragdebevec

    Dugo sam se dvoumio koji naslov da dam ovoj prici.
    Bilo ih je raznih:Povratak u Nedodjiju ,zatim:Sletanje u astigmatizam… ili: Sletanje u /:paralelnu,uvrnutu ,zastarelu, istrosenu….buducnost itd , itd/-Zato , birajte… Fato i Milice sto vam drago/
    Tesko je naci pravi izraz ,za osjecanja koja preovladjuju u ovoj prici. Nema tu stereotipa …niti podjele na strane, sto je cest slucaj da se nekom podidje u odnosu …za cije babe dusu i zdravje…. se to cini.
    Ja pokusaam da budem doslijedan samom sebi i svojoj imaginaciji, a kako drugi na to gledaju, to je sasvim njihova, licna i intimna stvar.
    Puno pozdrava Pego

Ostavite odgovor

Popunite detalje ispod ili pritisnite na ikonicu da biste se prijavili:

WordPress.com logo

Komentarišet koristeći svoj WordPress.com nalog. Odjavite se / Promeni )

Slika na Tviteru

Komentarišet koristeći svoj Twitter nalog. Odjavite se / Promeni )

Fejsbukova fotografija

Komentarišet koristeći svoj Facebook nalog. Odjavite se / Promeni )

Google+ photo

Komentarišet koristeći svoj Google+ nalog. Odjavite se / Promeni )

Povezivanje sa %s