Home sweet home

Beogradski dani teku…

Nema nikakve dileme da je kod svoje kuce ipak najbolje i najveselije.
Tamo smo nasli onu toplinu koja nam je izmakla prilikom susreta sa Beogradom. U posjetu nam je dosao i Bojan koji se nasao u to vrijeme na proputovanju kroz Beograd.

On i njegova porodica jos od rata, zive u Grckoj. To je zaista neobicna odiseja, o kojoj se ne bi moglo u nekoliko rijeci iznijeti sav jad i sva ona ratna mucnina koja je pratila tu porodicu iz Jablanice, a koji su se nekako kao najbjednije,izbjeglice ,…skrasili u Grckoj.

Bojanovi roditelji; moj rodjak Zoran i njegova supruga Zeljka, akademski gradjani Juge ;on sumarski inzinjer, a ona ekonomista , ostali su u Grkoj do danas jos uvjek bez pasosa i upuceni su na najnize poslove, samo da prezive i da u iznajmljenim bijednim stanovima, podignu svoje cetvoro djece.Jedino im je u pocetku ,dok su jos bili u Atini pomagao Ivica Osim koji je Zorana zaposlio da uredjuje hortikulturu, na stadionu… tima koga je tada trenirao.

Bojan je prvi dobio Bosanski pasos ostali jos nisu, i nakon dvadeset godina , zahvaljujuci tome da je vrstan sahista, bio pozvan na nekoliko turnira; u Sarajevu Zenici i Tuzli, posjetio i svoj rodni kraj.Ali tamo vise nema njegovog stana koji je pripao drugima.Zato je i dosao da svoje uspomene podjeli …ovde s nama.

Svi smo se srecni i razdragani okupili u nasoj kuci u MM.Lugu . Bilo je veselo, da veselije ne moze da bude, a Bojan i mi smo uzivali u svakom trenutku obostrane sece.Znali smo da vec sutra Bojan odlazi u Atinu, pa onda i dalje za Haniju, malo mjesto na grckom otoku Kritu.

Ali do tada smo svi uzivali i na neki nacin zaustavili protok vremena. Najsrecniji su bili Iva kojoj je Bojan poklonio prvu sahovsku garnituru i on koji do tada nije znao kolika mu je porodica… ostala u starom kraju koja ce ga prihvatiti kao svoga …najrodjenijeg.

Sve je tako brzo i iznenada proteklo ali nam je taj dogadjaj ulio snagu i zelju… da se povratimo od onog prvog mucnog utiska koji smo stekli na aerodromu prilikom naseg dolaska u Srbiju.

Bio je to dan pun emocija i dalekih sjecanja na lijepa i mirna vremena koja su odjednom ,iznenada i bez razloga,… usla u vrtlog rata i raznijela nas po citavoj pljesnjivoj kori… ove nase planete.

Advertisements

Ostavite odgovor

Popunite detalje ispod ili pritisnite na ikonicu da biste se prijavili:

WordPress.com logo

Komentarišet koristeći svoj WordPress.com nalog. Odjavite se / Promeni )

Slika na Tviteru

Komentarišet koristeći svoj Twitter nalog. Odjavite se / Promeni )

Fejsbukova fotografija

Komentarišet koristeći svoj Facebook nalog. Odjavite se / Promeni )

Google+ photo

Komentarišet koristeći svoj Google+ nalog. Odjavite se / Promeni )

Povezivanje sa %s