Beogradski dani i dalje , bezbrizno teku..

Dan za danom vreo.
Sve bljesti i na nebu i na zemlji, a nigdje ni jednog oblaka.
Stanovi postaju tjesni i vreli kao saune .Jedino sto preostaje je bijeg …sto dalje iz uzavrenog grada i to sto dalje u hlad i u prirodu .Zato sam se odjednom pokupio i nestao iz ove price.Gdje sam bio i sta sam radio , uz malo strpljenja… otkricete uskoro i sami….

Dugacki spanski tramvaji kao mocne krstarice plove sirokim Bulevarom, na kome je sve manje prolaznika, a sve vise putnika jer ih vrelina tjera sa uzarenog asfalta.

Viske zgrade zaklanjaju vidik , samo se ispred rijetkih, pojavljuje razmak kojim puca pogled na Banjicu i mocnu Vojno medicinsku akademiju koja je nekad bila ponos, onog  proslog vremena .Sada se vec zaboravilo… ko je to, kada  i zasto gradio. Uostalom kao i sve ostalo sto je niklo iz pepela u nekom zaboravljenom vremenu, sve je palo u duboki zaborav.

U jednoj od tih zgrada na Bulevaru prije nego sto sam odlucio da pobjegnem iz grada, zabavljo sam se gledajuci princezu Ivu…moju unuku,koja mi je izvodila baletski prikaz iz svojih izmisljenih bajki .

Uzivao sam, ali je ipak moj nemirni duh trazio izlaz iz ove situacije u kojoj sam se nasao, jer su vrucine bile sve vece i vece i zelio sam da kao ptica poletim upravo kroz kanjon od ovih crvenih zgrada koji se siroko otvarao prema Banjici.

Boze kako je lijep ovaj grad i kako su privlacne ove vizure koje malo ko od prolaznika Bulevarm i primjecuje.Uvjek me privlaci sirina i prostrani vidici.Kako bi samo malo mira i razuma bilo potrebno; da se ljudi sretno i bezbrizno osjecaju na ovim prostorima.

Zasto zaboravljati istoriju i one koji su nekad ostavili ove lijepe tragove u naslijedju svima koji ih sada koriste? Zasto prekidati tradiciju i omalovazavati sve sto je nekad bilo vrijedno i korisno.

Neka djeca igraju svoje bajke… u sreci i miru ,a neka nama starijima ostanu nase lijepe ustomene.
Ali to je sada vec neka druga prica. Ja sam samo htio da vam kazem gdje sam odjednom nestao i zasto sam prestao da vam redovno pisem.Hocu da vam se izvinem i ujedno i zahvalim… na paznji koju ste mi ukazali.Eto samo toliko, dok ne prodrmam ovaj stari , lijeni, kompjuter i iz njega ne izvadim… sve ono sto sam zapisao u mom otsustu i to samo za vas, dragi moji citaoci…
Pego with love

Advertisements

Ostavite odgovor

Popunite detalje ispod ili pritisnite na ikonicu da biste se prijavili:

WordPress.com logo

Komentarišet koristeći svoj WordPress.com nalog. Odjavite se / Promeni )

Slika na Tviteru

Komentarišet koristeći svoj Twitter nalog. Odjavite se / Promeni )

Fejsbukova fotografija

Komentarišet koristeći svoj Facebook nalog. Odjavite se / Promeni )

Google+ photo

Komentarišet koristeći svoj Google+ nalog. Odjavite se / Promeni )

Povezivanje sa %s