Cekajuci Godoa

Zavukao sam se u prirodu, pobjegao od svijeta.I cekam.
Cekam kao i uvjek kad ovdje treba da se okupi cijela moja porodica.Cekam sve te moje razne Godoe… i male i velike.

Kad se uskoro u MMLugu i u Beogradu, oni nadju svi na okupu;ti moji unuci ,moji zetovi i moje kcerke i ostali koji ovdje…dodju iz cijelog svijeta,… tada smo zapazeni i mnoge oci nas, nekad sa simpatijom, a nekad i sa zaviscu… pazljivo posmatraju.
Ne zato sto se u mojoj basci tada parkiraju bijesna kola kao sto to kod susjeda, tajkuna,…obicno biva, nego zato sto su moji unuci i unucica i ostali, jedna vesela i draga druzina koja zajedno sa zetovima i mojim kcerkama,… svakom zazele „dobar dan“. I ne prave se; ni vazni, ni otudjeni, a svi uz par stranih jezika jos uvijek najbolje govore taj svoj materinji jezik, kojim se inace u inostranstvu manje sluze i rijedje ga upotrebljavaju. Govore ga bolje i od ovih domacih u MMLugu i sire… ovih koji ga ovdje stalno melju i prosijavaju, ali ga rijetko kada ispravno govore i upotrebljavaju. Dok moji govore cisto, uceno i ne gadjaju se padezima, kao sto je to ovde… skoro uobicajno.

Njih sad jos nema ,jer moja porodica tek treba da dodje iz Irske i Engleske, pa sam se ja,alias , Robinzon Kruso… posvetio citanju, pisanju i plivanju.Uzeo sam iz biblioteke laku literaturu, da se razveselim i nasmijem, ali prvo naletin na ispovjest glumca ubice; Zarka Lausevica :”Godina prodje , dan nikako”. Utonem odmah u duboku depresiju?!! Da se iz nje nekako izvucem, dohvatim Vedranu Rudan: „Dabogda te majka rodila” i znajuci kako je Vedrana vedra vesela i duhovita, ocekujem da se brzo povratim i od srca nasmijem ,ali mi umjesto toga, knedla stade u grlu. Na pocetku opet naletih na , ispovjest,…ali ovaj put… o njenoj staroj majci…. koju pokusava nekako da strpa u staracki dom. Vedrana Rudan opisuje tragiku zivota i atmosferu u takvim ustanovama koje nas na zalost ,sve cekaju onda..kada nas djeca sutnu.. izbace iz svog srca i amputiraju od svoje ljubavi.

Ostade mi u ovoj slatkoj bestragiji, jos samo jedno jedino moguce zadovoljstvo, a to je fudbal . Fudbal od koga sam sa lica mjesta i pobjegao iz Poljske, te ga ovde jednim okom vidjeh na teveu. Ali ne uzbudih se previse. Zatvorih teve i sa zadovoljstvom, stvar odmah …stavih ad akta.To isto uradih… sa tenisom i ostalim igrama za zamajavanje gladnog i sludjenog naroda.Iskljucih ih sve do jedne… iz svoje potsvjesti.

Sto se tice pisanja, moje omiljene zabave i tu me sustigao maler. Moj vjerni dugogodisnji Petko,… moj kompjuter,da se tako izrazim shodno ovoj prici o Robinzonu izgleda da je na izdisaju i uopste me vise i ne slusa . Radi sve po svom. Ja mu komadujem; lijevo, on krene desno, ja mu kazem; desno, on krene lijevo…izgubim zivce i posaljem ga,znate vec gdje!
I tako zaratismo kompjuter i ja.Vise i nismo u ljubavi,pa zbog toga :ostadose sirocici citaoci ovog bloga . Ostadose i moji ostali prijatelji, sami na plazama Barbadosa i Spanije…i na mnogim drugim mjestima, sirocici pa se jadni..dosadjuju bez mojih tekstova, mailova i poruka.Came sami … na plazama diljem planete zemlje.

Zato brzebolje postavih oglas:
„Ne radim… zatvoreno.Robinzon Kruso je na godisnjem odmoru”..

Stavih link na internetu i lagano krenuh da plivam u cistoj vodi bazena… parisko modre boje, gdje se evo i sada nalazim .
Uzivam!
Daleko sam od razularene gomile i ostrascenih politicara koji nam ponovo jamu kopaju i uskoro ce nas spremiti, za jos jedan, veoma dinamican i zanimljivi….svjetski rat.
Ne mislim onaj na filmu .
Nego, mislim na stvarni rat…u realnom zivotu.
Rat u kome cemo i mi sudjelovati!
Do tada, bar da odahnem… u mom Malom, mokrom, lugu.

Advertisements

2 responses to “Cekajuci Godoa

  1. predragdebevec

    Postovana gospodjo Helena
    U mnogo cemu ste u pravu , sa vasim komentarom… jedino Vam nemogu izaci u susret da vam napisem nesto o ratu, ali cu vam ipak odgovoriti na to pitanje jednom kratkom reminiscencijom iz mog zivota:

    Ne vjeruj u moje stihove i rime…
    …kad ti kazu koliko te volim draga…
    Tako je cesto moja majka govorila, citirajuci njenog omiljenog pjesnika i parafrazirajuci svoje sumnje u bilo koju pretpostavku za koju nije bila sigurna da bi mogla da bude istina.Tako je ona govorila i kada je zelila da pokaze da se sumnjivim i neutemeljenim argumentima kao i krhkim osjecanjima, ne treba vjerovati, pa cak i kada je ljubav u pitanju…
    Zato ne bi trebalo vjerovati u sve ono sto i ja ponekad kazem.
    Ne, ne zelim da Vas obmanjujem, ali nekad mi izgleda tako izvjesno da mora doci do rata izmedju Irana i Amerike i da se sve ovo sto se desava u svijetu
    upravo odnosi na to. A prateca orkestracija tog rata, bi bilo mnogo manjih zarista u svijetu… upravo izazvanih ovim globalnim, sukobom… o kojem govorim.
    Puno pozdrava Pego

  2. Helena Lendvai

    Dobar dan gospodine, velika i uspesna Vam je porodica i verujem da ste srecni i zadovoljni jer mnogo i pisete o tome. Vidno je da Vi i Vasa supruga imate dosta energije i optimizma koju su nasledile i vase kcerke. Interesantno je da, rekla bih, naslucujete, svetski rat pa bih Vas molila da napisete nesto vise na tu temu.

Ostavite odgovor

Popunite detalje ispod ili pritisnite na ikonicu da biste se prijavili:

WordPress.com logo

Komentarišet koristeći svoj WordPress.com nalog. Odjavite se / Promeni )

Slika na Tviteru

Komentarišet koristeći svoj Twitter nalog. Odjavite se / Promeni )

Fejsbukova fotografija

Komentarišet koristeći svoj Facebook nalog. Odjavite se / Promeni )

Google+ photo

Komentarišet koristeći svoj Google+ nalog. Odjavite se / Promeni )

Povezivanje sa %s