Bez rodbine i prijatelja, nema pravog uzitka

Kad vas neko voli, onda vas tako primi i obaspe sa mnogo ljubavi i paznje. Ali nasa slovenacka rodbina je ucinila i vise od toga. Nas osim ljubavi, veze i pravo iskreno prijateljstvo koje je do sada provjereno u mnogim teskim situacijama, jos od vremena, kada je moja sestra Vera, ne znam vec koji put …spasavala moj zivot.
Porodica Jenko je brojna i sve vise se povecava.Kako stari odlaze u legendu, tako se mladi i novi radjaju i dolaze na ta njihova upraznjena mjesta.
Mladi roditelji , mlada djeca , vrlo mladi i preslatki, lijepo odgojeni, unuci kojima ce se pridruziti jos jedan, sin od Mojce,… Sasine sestre, buduci da je ona u drugom stanju. I to ce biti vrlo skoro… samo za jos desetak dana.
Svi su nas oni srdacno docekali i ucinili da nas boravak u Sloveniji pocne na najljepsi moguci nacin.

Cesto se sa porodicom Jenko vidjamo na raznim mjestima. Nekad je to na raskrsnicama mnogih, nasih, puteva; nekad u Irskoj kod Barbare, nekad u Belgiji …gdje zive Sasa i Tadej sa sinovima,nekad u Sarajevu kod porodice mog nedavno preminulog brata ,cesto kod nas u Beogradu , a nekad i ovde u Sloveniji.

Sad kad su roditelji na moru zajedno sa unucima, pripala nam je cast da se smjestimo u njihovoj lijepoj porodicnoj kuci, na Vicu ,gdje cemo provesti nekoliko dana. Djeca imaju svoje porodice, zive odvojeno i svak je u svom vlastitom domu.Cim smo stigli, odmah smo krenuli u provod, da jos u ovom istom danu, nazdravimo ovom nasem novom susretu. Ovaj put izbor je pao na na jedan lijep restoran i jednu intimnu veceru u starom zamaku nad Ljubljanom.

Noc se polako spustala u dolinu i na stari grad Ljubljanu, koji je sa visokog zamka na brdu izgledao; kao puna korpa ,raznobojnog, cvijeca… satkana od starih krovova …u svim nijansama, crvenih boja: od drecave cinober boje, pa do mirne, ozbiljne, sepije i tamne zagasite braon boje. Sa zamka, daleko u daljini, nazirale su se visoke, ljubicasto crne, planine, sa po nekom krpom bijelog snijega…koji bi pokadkad bljesnuo kao zvijezda na poslijednjem vecernjem suncu.Sjecanje samo od sebe… nadire i obuhvata setnje sa mojom sestrom,Verom koje na zalost… sada vise nema .Tada smo isli sami pored ovih visokih kula na zidovima zamka i posmatrali smo ovaj isti prizor a oboje smo bili veseli i sretni.

Nakon setnje zidinama zamka koje su vjekovima branile ovaj grad od raznih neprijatelja…vratili smo se na trg i nasli siguran zaklon i udobna mjesta u restoranu.Svi smo sjeli za veliki lijepo namjesteni sto i napokon opustili i predali pravom gastronomskom uzitku …prvom, nakon danasnjeg napornog puta.

Bilo je prijatno nakon dugo vremena, da se svi nadjemo na okupu i obnovimo stare uspomene uz ove nove koje ce nam sigurno ostati u jos ljepsem sjecanju.
Jer bez porodice i iskrenih prijatelja, nema pravog zivota.

Zivili i kapu nakrivili!

Advertisements

Ostavite odgovor

Popunite detalje ispod ili pritisnite na ikonicu da biste se prijavili:

WordPress.com logo

Komentarišet koristeći svoj WordPress.com nalog. Odjavite se / Promeni )

Slika na Tviteru

Komentarišet koristeći svoj Twitter nalog. Odjavite se / Promeni )

Fejsbukova fotografija

Komentarišet koristeći svoj Facebook nalog. Odjavite se / Promeni )

Google+ photo

Komentarišet koristeći svoj Google+ nalog. Odjavite se / Promeni )

Povezivanje sa %s