Kratko putovanje na pitomi zapad


Mission possible
Desava se…da vas koji put ziot, sabije u cosak i tada nemate izlaza.
Onda vam prostaje da se borite do poslijednjeg daha. Ali i sama hrabrost i borba nisu dovoljni . Treba imati srece i dobre prijatelje da se napravi logistika za bilo koji front i bilo gdje, kad vam se ukaze prilika da mozete da se izvucete iz tog nemilosrdnog obruca u koji vas sudbina ponekad uhvati.
Krenuli smo bez mnogo razmisljanja u na pitomi zapad .Nas cilj je bio Ljubljana. Tamo uvjek postoji sansa i tamo su dobri ljudi koji i nam daju bezgranicnu ljudsku podrsku.A u to sam se uvjerio i za vrijeme rata, jer su iz bivse Yuge,…i Krka i Lek Ljubljana koje su tada imali pretstavnistva u Varsavi, kao i ostale slovenacke farmaceutske kuce na tom trzistu, besplatno djelile lijekove …svima nama koji smo se tu zatekli i to; bez obzira na nacionalnost i politicko ubjedjenje.Bio je to vrlo human gest, vrijedan svake paznje.

Ah, taj put Bratstva i jedinstva …je najbolja slika nase istorije,naseg stradanja i naseg sadasnjeg stanja.
Sve je pocelo s njim. I gradnja i razgradnja i radne akcije i balvanizacija.Sada je to jedan brz i lako prohodan put jer , istini za volju odavde sa istoka, a i ka istoku nije bas pretjerano opterecen. Ali …
Na tom putu se vidi sve . I ono sto je sagradjeno u Titovo vrijeme i ono sto je, jedva nekako, popravljeno poslije njega i nakon ovog zadnjeg rata .Ali uglavnom je to bila po koja rupa na asfaltu koja nije zadavala velike brige …ali je ipak bila muka za danasnje nesposobne neimare.

Za razliku od novog autoputa od Zagreba prema moru i lijepih pumpnih stanica sa prodavnicama luksuzne robe u krasnim enterijerima, ovde na istoku, prema Srbiji, pored puta stoje kao aveti; prljave i napustene nekadasnje drumske ljepotice; krcme, restorani i konaci ,koje sada niko nece i koji propadaju izlozeni vunenom vremenu mrznje i ljudske netolerancije. Najbolji primjer je sa obe strane autoputa po jedna novo izgradjena „postaja“ ili drumsko odmoriste sa malom kafanom i lijepim sadrvanima ispod kojih sjedi po koji putnik ,nakon sto je parkirao na novom i lijepom parkingu, ali sve ostalo je pod petnestodnevnim djubretom ,razbacanim okolo ili nagomilanim i uguranim djelomicno… u vec prepune kontejnere i dobro dizajnirane kante za smece.Da li i ime tog mjesta „Bosanci“na bilo koji nacin ucestvuje u ovom skandaloznom prikazu ljudskog nemara i lijenosti? Ili je to kao i uvijek, do sada, neka podvala i namijestaljka da se za tako nesto…. optuze Bosanci.

Sto blize Zagrebu i zapadu, stvari se popravljaju, a ova ruzna anegdota izgleda da treba da potsjeti na ono vrijeme koje nas je sve rastavilo i tako nas i ostavilo.A Zagreb zaobidjosmo u velikom luku i ne dotaknusmo nase lijepe i drage uspomene. Jer sada i nije vrijeme za to. Jer sada se zurimo na nasu vaznu misiju u Sloveniju gdje nas cekaju drugi prijatelji i neki drugi izazovi.

Advertisements

Ostavite odgovor

Popunite detalje ispod ili pritisnite na ikonicu da biste se prijavili:

WordPress.com logo

Komentarišet koristeći svoj WordPress.com nalog. Odjavite se / Promeni )

Slika na Tviteru

Komentarišet koristeći svoj Twitter nalog. Odjavite se / Promeni )

Fejsbukova fotografija

Komentarišet koristeći svoj Facebook nalog. Odjavite se / Promeni )

Google+ photo

Komentarišet koristeći svoj Google+ nalog. Odjavite se / Promeni )

Povezivanje sa %s