Kad gosti postanu domaci

Potpuno smo zagospodarili lijepom kucom na Vicu, kad su nam njeni vlasnici; Monika i Bojan… dosli jednog dana u posjetu sa mora. Izgledalo je kao da nam oni, dolaze u goste.Toliko smo se vec bili odomacili. A kako i ne bi… kad nam je bilo, bas kao da smo… kod svoje kuce.

Cakulali smo u basci i cekali da se mladi narastaj spremi za proslavu Dacinog rodjendana.Daca, inace rijetko svraca u Ljubljanu i ovde je bila prije petnestak godina, tako da su ,se mnoge stvari promijenile, pa se o tome treba dobro informisati, da se nesto nebi propustilo. A u tome je Bojan…. pravi hronicar idobar, poznavalac, stvarnosti.

I ja pamtim Moniku kao malu stidljivu djevojcicu koja me je gledala svojim lijepim,krupnim ocima i tesko da je razumjevala sta taj ciko govori njoj, tim tada nepoznatim jezikom. A sada je to lijepa, vitka ,zena koja vrlo odgovorno i spretno…vodi jedan prestizni slovenacki institut i tecno govori nekoliko stranih jezika, kao i nas domaci.

Razgovorima nikad kraja, a Bojan uvjek pun prica iz Amerike , Evrope i ostalog dijela svijeta, gdje su ga nosili i poslovni i privatni putevi i razne zelje, pa je sa Monikom obilazio najudaljenije krajeve svijeta.U mnogo cemu svi Joni slicni jer su radoznali i zeljni otkrica i putovanja, pa mu zato Daca vjesto parira, jer i sama je svjetski putnik… uvjek spremna za akciju.

I tako se razgovor malo vise produzio, da su nasi dragi gosti ,…. ustvari domaci, morali da se oproste i da ponovo krenu na Istarsko primorje, odakle su ovde jutros i dosli da nam na kratko pozele dobrodoslicu, a Daci… sretan rodjendan. A onda su dosla djeca i nastala je prava zurka u kojoj su svi uzivali .

Zna se ko je pravi,ceremonijal, majstor ,ovakvih dogadjaja ,bilo gdje da se nadjemo. To je Mirjana koja ima veliko iskustvo sa nase cetiri kcerke i koja je uvjek znala da rodjendane osmisli onako kako bi trebalo. Zato je i ovom prilikom sve bilo bas kako treba i svi su uzivali kako u hrani i picu, tako i u zanimljivim igricama i razgovoru.

Naravno i ocevi su se trudili da ovom dogadjaju daju pun doprinos u cemu su i uspjevali , a prekrasni kolaci i torta su nestajali u vidu lastinog repa.Sve je bilo puno smijeha i veselja dok se noc polako spustala nad gradom.

Daca je na kraju otvorila i poklone, pa smo svi otpjevali nekoliko rodjendanski pjesama…. na nekoliko stranih jezika iz onoliko drzava …gdje smo te rodjendane do sada slavili.Eto i ovako se moze prirediti… rodjendansko slavlje skromno, ali za nekoliko generacija.Svi su uzivali osjecajuci se kao buket raznorodnog sumskog cvijeca.

Djeca su izdrzala do kraja. Mirjana je neumorno sijekla tortu i kolace , a mi stariji smo sebi priustili jos po koje zestoko pice, kad je sve napokon utihnulo .

Onda smo nazdravili i za dolazak novog clana koji se polako ,ali sigurno …pojavljuje na horizontu nasih zelja dolazeci kao najavljeni putnik iz dalekog svemira .

Advertisements

Ostavite odgovor

Popunite detalje ispod ili pritisnite na ikonicu da biste se prijavili:

WordPress.com logo

Komentarišet koristeći svoj WordPress.com nalog. Odjavite se / Promeni )

Slika na Tviteru

Komentarišet koristeći svoj Twitter nalog. Odjavite se / Promeni )

Fejsbukova fotografija

Komentarišet koristeći svoj Facebook nalog. Odjavite se / Promeni )

Google+ photo

Komentarišet koristeći svoj Google+ nalog. Odjavite se / Promeni )

Povezivanje sa %s