Zivot tece dalje

Poslije kise ponovo grane sunce.
Tako je bilo i u Ljubljani, kada se slijedeceg dana nebo razvedrilo i poslije groblja, nase misli sredile , a nase drage osobe koje su nas napustile , zauzele svoja mjesta …u svojoj zasluzenoj legendi.Tako je bilo i u Ljubljani, kada je slijedeceg dana, zivot nastavio svojim starim tokom…

Ljeto nas je ponovo vratilo u dobro raspolozenje.Vrucina je ponovo otjerala ljude sa ulica i grad je opustio . Mnogi su otisli u okolna mjesta, ili cak do mora koje nije tako daleko. Putevi su u Sloveniji veoma dobri i za kratko ste u pravoj ,prekrasnoj,nenarusenoj prirodi.

Ali ima i onih cije obaveze ih zadrzavaju u gradu, pa im je jedino preostalo da tu nadju svoj mir i zadovoljstvo. Zato smo i mi potrazili jedno takvo mjesto. Bio je to veliki Shoping mall uz koga se nalazi moderni Aqwa centar.To je bilo ono cemu se nasa Iva najvise radovala.Bazeni tobogani, igralista, sve joj je bilo na dohvatu ruke pa je uzivala kao malo kada. Imi smo po malo osjetili ono davno zaboravljeno djetinjstvo koje nam na zalost nije pruzalo takva zadovoljstva koja danas pruza velikoj i maloj djeci.

Sve je bilo tako uredno i cisto, a uz to osmisljeno i zanimljivo pa smo u tom velikom vodenom gradu proveli cijelo popodne.Bio je to nas poslijednji dan u Sloveniji , jer se uskoro ponovo vidjamo sa nasim Ircima koji su dio svog godisnjeg odmora proveli na Jadranu . Oni ce pri povratku ponovo biti sa nama ali veoma kratko , samo jedan dan ,a onda iz Beograda nastavljaju za Dablin . Zato smo pozurili da sto vise iskoristimo to kratko vrijeme susreta sa njima.

Tesko je bilo Ivu odvojiti od svih tih lijedih stvari , ai nama je bilo veoma prijatno jer smo znali da nas ponovo cekaju velike vrucine u Beogradu.Zato smo rado pozirali i ovom lijepom vodenom centru. Bili smo kao neka vesela ekipa koja se sprema za Olimpiske igre u Londonu.Iva se ipak radije opredjelila za balet u vodi i sa Dacom izazvala mnoge simpatije u publici na bazenu.

Sve je bilo pod budnim okom direktora cirkusa pa se nije dogodio ni jedan ozbiljan incident

Tako se zavrsilo ovo nase kratko putovanje na pitomi zapad. a Daca se slijedeceg dana, vratila u London, pa se jedina ona stvarno i uzivo …ukljucila u Olimpiske igre…naravno kao posmatrac zajedno sa Sarom koja se ovom prilikom nije micala iz glavnog grada UK.

Puno pozdrava i lijepih zelja za sve one koji prate ovaj blol mada, u zadnje vrijeme neredovan i sa mnogo tehnickih problema o cemu ce biti jos rijeci u ovom broju.

Priznajem

Priznajem da sam vas malo zapostavo.Ostavio sam vas da povremeno otvarate blog i da vas uvijek doceka ista nepromjenjena strana. Znam tacno kako ste se osijecali.Tako je i meni kad cekam da se neko pojavi na sastanku i stalno pogledam na vrata kroz koja ta osoba treba da udje; u taj kafic , u taj restoran i stupi na tu scenu zivota.A nje nema pa nema.
Ipak za sve imam objasnjenje,
pa se nadam da cu uspijeti da se opravdam i da vas lijepo zamolim da me shvatite i da mi oprostite za moju aljkavos i apstinenciju.
Vec dobro znate da sam imao bracnih nesuglasnica sa svojim starim jadnim kompjuterom koji je kao vjerni domaci pas bio na kraju te sam trebao samo da ga odvedem na uspavljivanje. Ali ipak sustina problema je sto sam ja kao covjek vrlo kolebljiv, pa kada sam se po povratku iz Slovenije ponovo nastanio na svom pustom robinzonskom otoku, gdje ima svega osim interneta i poveza sa trulom civilizacijom,..tada nikako nisam mogao da se odlucim da bar na kratko sidjem na Bulevar Kralja Aleksandra , da editujem ono sto sam vec zapisao. Tako je vrijeme prolazilo price su se gomilale, a ekran na mom blogu je stalno bio izti i nepromjenjen.
Priznajem bila je to moja greska.
Oprostite…!
Sada dok to pisem sa ovom Tamarinom starom kompjuteru, osjecam nelagodu i stid. Ali vjerujte mi lako mi je da sve ove price napiseem , ali mi je tesko da kompjuter ujutru iznosim u bascu ispred kuce, jer je to stari prepotopski tip kompjutera koji je bio i ostao tezak kao tuc.On je sada kao stara ruska babuska medju vitkim i lakim balerinama Baljsoj teatra.Kao onaj ruski sat na izlozbi satova u Svajcerskoj kad su se posjetioci zaustavljali pored ogromnog rucnog sata neznajuci zasto je tako velik. I na kraju se nasao neko iz publike da ga otvori . Tada se iz sata bojazljivo pojavila velika crna buba svaba . A kad je taj isti zacudjeni posjetioc pokusao da je prinjeci cipelom , odnekud se stvorio Rus izlagac i zavikao „Njet , njet , to masinjist”. Eto takav je taj stari Tamarin kompjuter, pa kao i sve iz proslog vremena je glomazan i tezak.
Ipak bolje i tako nego nikako. Jer ako ne pisem ja se osjecam neugodno i tromo.Ovako kada se oslobodim mog tereta i napisem par jutarnjih prica, tada sam vedar i cio…osjetim se kao cepelin kome skidaju teret da bi poletio i vinuo se u slobodno plavo ljetnje nebo. Ali…nadam se da to ipak nije Cepelin „Grof Hindenburg” koji je dozivio tragicnu sudbinu i izgorio na slicnom poletanju u Americi.
Uostalom tesko je pisati kad se svakodnevno odigravaju uzbudljivi dogadjaji na Olimpiskim igrama u Londonu, pa vam preostaje vrlo malo slobodnog vremena da citate. I uostalom sto da citate na ovom vrelom ljetnje danu ? Bolje da lezite u hladovini i ne mislite ni na sta. Ljeto je ustvari vrijeme kada se opustate i ostavljate sve po strani. Zato uzivajte u slatkoj dokolici…kad vam se vec tako nesto u zivotu pruza,jer danas si svijezi cvijet, a vec sutra …uvela ruza.

Advertisements

2 odgovora na “Zivot tece dalje

  1. “Dragi Pego!

    Malo-malo, pa zavirim, k´o velim: “Ima l´ ga, kaj dela?” Pa se k´o malkice zabrinuh, jer znam da Ti sve svoje misli moraš na papir (tastaturu) prenijeti – nije valjda da je “izvor” presahnuo? Nemoj nam se vaditi na zastarjeli kompjutor! Eto, ako budeš dobar, za bajram ću Ti pokloniti novi, samo da izgovora nemaš! Pozdravi sve svoje curice, a posebno sebe, ako se negdje sretneš i javi se opet, Kemo”

  2. Di. Marshall

    ….bas smo se zapitali,sta je to sa Pegom….!?
    Ali!…. Poznavajući tvoju virtuoznu domišljatost u nizu, čas srcedrapateljnih, čas plemenitih priča i naravoučenija,doživljenih u tvojim belosvetskim putovanjima,gotovo sam siguran da si u ovu predhodnu priču utkao kao izvinjenje (skriveno) nepozivanje na tvoje do sada, sjajne rođendane….!?
    Ali ništa zato…..Mi Vas i dalje VOLIMO, vazda’ Vaši Maršalovići…..

Ostavite odgovor

Popunite detalje ispod ili pritisnite na ikonicu da biste se prijavili:

WordPress.com logo

Komentarišet koristeći svoj WordPress.com nalog. Odjavite se / Promeni )

Slika na Tviteru

Komentarišet koristeći svoj Twitter nalog. Odjavite se / Promeni )

Fejsbukova fotografija

Komentarišet koristeći svoj Facebook nalog. Odjavite se / Promeni )

Google+ photo

Komentarišet koristeći svoj Google+ nalog. Odjavite se / Promeni )

Povezivanje sa %s