Oproštaj od prijatelja

Dragi Pego,

znaš kako smo se zezali kad netko ne bi nešto shvatio i razumio pa smo jedan drugoga nazivali „Žiko“. E pa da znaš koliki sam ja sada Žika jer mi ništa nije jasno niti razumijem šta se ovo dogodi. Prerano mi ode iz života pa s kim sada da se zezam, da šaljem video dosjetke na tvoje priče, da se prisjećamo naše mladosti, našeg Sarajeva, Jahorine, Sloge, Fisa, Duvanjare i one najvažnije stvari na svijetu, Grbavice i plave boje.

Vježbaona, 3. razred osnovne škole i nas trojca u istom razredu i pri tome mislim na Reufa Koludera, a ti si se već tada isticao nekom posebnošću, bio si mangup u onom pozitivnom smislu. Onda nam se puti razilaze, ti u gimnaziju, ja u osmoljetku na Marindvoru. Mjesta stanovanja o tome odlučiše, ali grad ne bješe tako velik pa nam se putevi bezbroj puta ukrstiše. Najbolje pamtim tvoj nastup u STŠ–u koji sam pohađao kao predigru za Arhitekturu. „Peg Deby“ zvaše se trio u kojem su pored tebe pjevali Kemo Redžić i Ratko Savković. Dobro je to zvučalo. I danas vas vidim i čujem.

A onda nam se putevi uparaleliše i krenusmo zajedno u svijet arhitekture i mnogo čega još. O tom vremenu zlatnih 60–ih mogla bi se i knjiga napisati, zar ne. Ma, vidi mene debila pa ta je knjiga već napisana. Treba samo pročitati 1065 tvojih, više nego, zanimljivih priča pod nazivom „Pego’s Stories“ (One Man Show). Međutim, trebala je to biti samo prva u tomu od tri knjige jer kapacitet bloga si iskoristio samo 32%. Smij se ti smij, a možeš me i ŽIKOM nazvati, ali to ti je matematika.

Lijepo sam se ja s tobom raspričao i još bih da nema ove okrutne stvarnosti i spoznaje da je došao trenutak, tužan trenutak rastanka i oproštaja od dragog prijatelja, kolege i u mnogim stvarima istomišljenika.

I sad Žika razmišlja: Da te je ugrizao nilski konj, hajde de, ali da mi prijatelja i takvog ljudinu odnese jedan mali šugavi komarac…

MAJKU MU JEEEBEEEM !

UHHH !!!

Počivao u miru i beskrajnom plavetnilu.

Zlaja sa Havaja


Ovaj prikaz slajdova zahteva javaskript.

Advertisements

2 responses to “Oproštaj od prijatelja

  1. anonymous Sarajevo lover

    Zlajo, zaboravila sam napomenuti u mom komentaru o Pegi slijedece: U knjizi “ Sjecanja na ljude moga vremena“, od Ekmeka- Mevludina Ekmecica, gdje se pored portreta Tita, Ive Andrica, Ismeta Mujezinovica, Franje Likara, Gustava Krkleca, Mese Selimovica, Zlatka Ugljena, Ljubomira Laha………..nalazi i portret Pege.
    „Sjecanje…..“ je velika knjiga debelih korica – crtezpismarica , gdje su Ekmekove uvodne rijeci :
    “ Zivot i vrijeme su ljudi. Ljudi su njihova lica.
    Samo u ljudskom licu mozemo se ogledati.
    Jedan broj mojih ogledanja cuva ova knjiga.
    Na jednoj stranici knige je portret a na drugoj prica o portretiranom. Kniga je izdata 2012 godine povodom sezdesetogodisnjice rada akademskog slikara Ekmeka – Mevludina Ekmecica, zacetnika poznate galerije Jugoslavenskog portreta u Tuzli, gdje je svake cetvrte godine imao izlozbu Jugoslovenskog portreta. Galerija jos uvijek postoji ali pod novim imenom“ Medjunarodna galerija“ i odrzava bienale internacionalnog portreta.
    unaprijed zahvaljujem
    Ane Dalmatinka
    P.S.
    Draga Mirjana bilo bi mi drago cuti da je Barbari, po zelji Ekmeka, urucena knjiga ..

  2. anonymous Sarajevo lover

    Hvala, Zlaja, na emotivnom oprostajnom show-slide o Peginom zivotu, na slikama koje pokazuju njegovu osebujnu licnost, ponosnog oca i djeda, zaljubljenog muza, talentiranog slikara, pisca, arhiteku, zanimljivog sugovornika, prijatelja….
    Osjecam se pocascenom da sam i ja dio tog slide showa, da je moj Gradac i moje more tramo vidjeno.
    Ja sam sa Pegom ( prije milion godina) na slici sa dvije rodjakinje na
    Grackoj rivi.
    Gradac je ponovo ,u pozadini, na slici gdje Pego sjedi sa prijateljem ( ispred kamenog zida – odmaralista gradjevinara iz Sarajeva) i pije iz boce. Obje slike crno-bijele.
    Draga Mirjana , mogu samo zamisliti kako si bila ponosna i kako si sa suzama gledala svog Pegi , Pegu voljenog i postovanog od mnogih.
    Tebi i tvojoj porodici ponovo moje duboko saucesce.
    Sarino oprostajno pismo je vrlo dirljivo i vidljivo pisano sa ljubavlju i admiracijom prema njenom tajki. Ona ocito ima i njegov talent za pisanu rijec, izrazavanje svih ljudskih osjeta, od ljubavi , radosti…. do tuge i bola ljubavi .
    Ane Dalmatinka

Ostavite odgovor

Popunite detalje ispod ili pritisnite na ikonicu da biste se prijavili:

WordPress.com logo

Komentarišet koristeći svoj WordPress.com nalog. Odjavite se / Promeni )

Slika na Tviteru

Komentarišet koristeći svoj Twitter nalog. Odjavite se / Promeni )

Fejsbukova fotografija

Komentarišet koristeći svoj Facebook nalog. Odjavite se / Promeni )

Google+ photo

Komentarišet koristeći svoj Google+ nalog. Odjavite se / Promeni )

Povezivanje sa %s