Ko je Pego?

pego-about

To je zaista dobro pitanje. Na koga je vrlo tesko odgovoriti. Neki su to pokusali dobronamjerno i nisu uspjeli da otvore ni prvu od sedam brava . A neki koji su zlonamjerno htijeli da ga obore i povuku u svoj mrak. Nisu  ga pomjerili ni za milimetar sa njegovog mjesta gdje se i sada nalazi.

Ja bih vam rado pomogao da to doznate, jer ga svako jutro vidjam , ali iż onoga sto se vidi malo sta może da se primijeti a kamo li da se nasluti.

Ali ipak mislim mirno spavajte, ,jer ako i ne postoji kao jedna licnost, ta grupa ljudi vam sigurno nista nece nauditi. Mozda cete od nje samo nesto i nauciti ili se pak dobro zabaviti. A ako nepaznjom i mnogim nepotrebnim pitanjima i neosnovanim sumnjama unistite i njegove price i njega. ,Sve ce nestati kao sto nestane mjehur od sapunice kada se pretjerano izlozi suncu ili okrene kisi ili uzme u grube ruke, kojim upravljaju barbarske duse. S njima treba pazlivo i njezno baratati jer su i poed svega vrlo osjetljiva i lomljiva roba.On i njegove price. On ili oni ,to je pravo pitanje?

Moj magični svijet slikanja

u-ateljeuGogen, Modiljani i Sera odavno druguju samnom. Mada je ipak, moja prva ljubav bila usmjerena na Pikasov rani period dok je još uvijek bio jednom nogom u impresionizmu, a drugom pipao u mraku. Tada sam, u šesnaestoj godini, naslikao prvu uljanu sliku koride prema njegovoj reprodukciji u toplim oranž, bež i plavim tonovima koji su presječeni iritirajućom crvenom, bojom arene i šarolikim spektrom auditorijuma publike koja je kao i arena dijelom na vrelom španskom suncu, a dijelom u vinskoj boji dubokog hlada i tačno razdjeljena na dva suprotstavljena dijela, kao dan i noc ili kao život i smrt. Ova drama toreadora i bika je otvorila vrata čarobnog svijeta boja i virtuoznu figurativnost, nedostižne umjetnosti slikarstva.

28Slikarstvo i književnost su me, kao dvije zavodljive ali opake ljubavnice, nemilosrdno odvlačile, svaka na svoju stranu, prkoseći jedna drugoj, kad god im se to prohtjelo, a ja nisam imao snage da im se oduprem i da svoju ljubav poklonim samo jednoj od njih dvije. I danas, zato, živim u totalnoj bigamiji.

10Počelo je sa Radićevom 2, u kojoj su bili Vojo Dimitrijević, Zlatko Ugljen i Vlado Dobrović, koji je često kod njega svraćao, a ja im obadvojici prao kistove. A na zidovima mnogih stanova čiji su stanari bili Kecmanovići, Kurtovi, Samardžići, Čengići i ostali, visile su vrijedne slike starih

majstora od Romana Petrovića do Vlahe Bukovca. Odatle je mali korak bio do umjetničkog paviljona u parku, a malo veći kasnije, do galerije pored doma JNA, pa sve veći i veći.., dok najzad nisam stigao do Nacionalne galerije i Tejta u Londonu, Kej d Orseja u Parizu, Puškinove i Tretjakovske u Moskvi, Ermitaža u Petrovgradu, Prada, Gugenhajma i… ali ipak, nikad neću zaboraviti ni malu zubarsku ordinaciju Mirka Komosara i njegovu sjajnu galeriju divnih slikara, koja mi je anestezirala sve bolove prilikom popravljanja zuba.

16Profesori, Boro Mihačević u gimnaziji, Vukić na Arhitekturi, slikar Lazo Drljača na Boračkom jezeru, Ismet Mujezinovic iz Jug Bogdanove, u Gradcu dok igramo karte sa njegovom dalmatinskom „svojtom”, Nenad Karpov, slikarski čarobnjak sa fakulteta i mnogi drugi iz običnog, svakodnevnog života, svi su dali svoj doprinos, da neprimjetno odlutam u magični svijet umjetnosti.

9Spomenuo sam svoje rano slikanje, koje je uvijek kao i u svemu bilo odraz i grč trenutne inspiracije i dešavalo se bez obzira gdje da sam bio, na Boračkom jezeru, Hvaru, Helsinkiju, Kreti, Parizu; uvijek me je pratio neki nevidljivi Gabrijel ili Dzibril, kako ga naziva Selman Ruždi i povlačio me za ruku da me upozori, kad je trebalo sve to da prenesem na platno.

7Najvise sam slikao za vrijeme rata. To je bio moj efikasni bijeg od stvarnosti. Od tada sam počeo da pokrivam zidove, mojih tamnica u egzilu, koje su vremenom postajale moji životni prostori, sa slikama koje mi i danas život znače. Povlačio sam se preko polja i zabačenih ulica Varšave, vukući sa sobom platna, koja sam svojim bangavim i nevještim rukama lično skovao, nategao na stotinjak ramova i grundirao po receptu kućne pomoćnice Haline čiji muž je radio scenografije u pozorištu, a ona bila moj prvi savjetnik, mecena i najboli kritičar.

Vedre boje zamijenile su olujno nebo nad Balkanom i lošu klimu Poljske. Uvukao sam se u svoj svijet, očajan što mi “siluju majku” na moje oči. Imao sam kao utjehu, bar svoje slike na zidovima gnijezda koje sam savio za svoju porodicu i sebe u tudjini.

6Slikao sam i mrtvu prirodu, sa prvim bananama ranih devedesetih u Poljskoj, u stanu koji je postao preskup pa sam, umjesto plaćanja, vodio borbu za plin i struju koju su mi isključivali, dok su se domaći zadaci radili na stepenišnom hodniku pod jedinim svijetlom, koje niko nije smio da isključuje. Vodio sam i beskrajnu prepisku i smiješne dijaloge sa raznim robovima, slugama, prezimenom Kowalska, koja mi je bila naklonjena, ili „Muha” koji me je sludjivao, a ja ga u svom jadu, zbog prezimena ismijavao. Oni su tada radili u agencij za iznajmljivanje stanova koja se zvala „Dip servis”. Djeca su bila željna svega, a ja bez para i posla, pa dok sam se samo okrenuo od platna, banane koje sam slikao su nestale sa stola. Završio sam ih po sjećanju, dok su se moja djeca samo značajno i nevino medjusobno pogledala.

18Imao sam neprijatnosti i sa administracijom Wilanowskog kompleksa, kada me čuvar na motornoj platformi presreo i zajedno sa štafelajom priveo u upravu gdje su me isljedjivali, dok me na kraju nisu pustili, nakon pisanih molbi i objašnjenja, ko sam, šta sam i zašto želim da baš tu slikam. Bio sam kasnije čak privilegovan, kad sam dobio pismenu potvrdu i zvaničnu dozvolu, pa sam slikao i utorkom kad je kompleks bio zatvoren, što mi je bilo posebno zadovoljstvo da uživam sam bez radoznalih gvirkala koja mi obično smetaju.

Prekretnica u mom umjetničkom životu je bilo ulazak u Nacionalnu galeriju u Londonu, devedesetih, kada sam zapanjen stao u prizemlju pred ogromnim platnom uvijek mladog i neobičnog George Serat, koje me je prosto usisalo, pa sam ušao i zakoračio na plazu na Seni kod Jatte i pomješao se sa prirodom i svijetom zaustavljenim prije stotinjak godina.

6Od tada me taj genije koji je umro u svojoj tridesetoj godini, taj slikarski Rembo, koji je imao vremena da naslika samo nekoliko slika, pratio na svakom koraku, u metrou, na pijaci, na obalama Temze, čak i u Sent George parku, kada sam razgovarao sa jednim pelikanom što je stajao u svom jatu pored jezera i koji mi se značajno približio, kao da je htio nešto važno da mi kaže o slikaru ili je on sam bio njegova reinkarnacija.

Odmah, kada sam se vratio u Varšavu, krenuo sam u nešto sasvim novo. U avanturu koju sam kasnije nazvao „Šaputanje sa divovima”, budućim naslovom moje prve izložbe u Varšavi „Whispering with the gigants”. Tada se Serat ponovo rodio na mom platnu, a ja i Halina smo medjusobno likovali sa „Give me five”.

Tako je krenula kolona divnih slikara, koji su i danas samnom, a koji su bili nedostupni po cijenama za bogataše ali pristupačni za siromahe koji imaju maštu, imaginaciju i želju da prošetaju kroz njihove stvaralačke misli i otkriju njihovu krajnju intimu dok su ti divovi slikali a ja ih sa užitkom preslikavao i išao njihovim putem.

8Dok sam slikao Gogena, tog čudnog, misaonog putnika misionara, kroz neotkrivene i netaknute svjetove, imao sam osjećaj da duhovi sa Tahitija tumaraju mojim stanom i zagledaju svoje obnovljene likove koji su se pojavljivali transcendentno na ovom sasvim drugom kraju svijeta. Otkrio sam na slikama Van Goga i Gogena koje su radili zajedno za vrijeme kratkog uspješnog prijateljstva, jednog ljeta 1882 u Provansi, da su im modeli bili isti, jer su dvije opatice često bile prisutne na njihovim platnima. Otkrivao sam i mjesta koja sam kasnije ili prije toga već posjetio u svom stvarnom životu lutajući pod Luberonskim gorjem oko Avinjona ili Arla u Provansi.

Uvijek mi je bilo na pameti da sam pijanista koji ponovo svira Šopena i uživa u muzici, koju ja nisam stvorio i koja nije moja, ali je zato duša moja, koja je spontano prima i u njoj uživa. Zašto to ne bi moglo da bude i u mom magičnom svijetu slikanja?

31Ljudi, koji su mi dolazili u novi stan sa prekrasnim bijelim zidovima, koje su pokrili „Divovi” stajali su u čudu i nisu znali šta se dogadja. Moja ljubav je prelazila sa Serata na Gogena, na Van Goga, na Matisa, i na kraju, dugo drugovala sa božanstvenom lutalicom i sanjarom, Modiljanijem i povremeno se vraćala ranom Pikasu od koga su i prvi korijeni. Ali ipak sam uvijek najviše stajao pred Jattom na Seni od koje je sve ovo i krenulo, kao da uvijek prvi put stojim pred onom nestvarnom magijom koja me je začarala u Nacinalnoj galeriji u Londonu.

Sve prolazi, sve se mijenja, ali slike ostaju.

Ostaju za vječnost, ili ostaju bar kao zaklon od elementarnih nepogoda i zlih ljudi koji proganjaju sve što je plemenito, istinito i lijepo.

Varsava 3.06.08 ?!!

Zar vec? Bože, kako samo vrijeme brzo prolazi?! Kao da je sve jučer bilo.

Zbogom svima, ili dovidjenja u nekom drugom fluidu.

Pego

Advertisements

28 odgovora na “Ko je Pego?

  1. Povratni ping: Pego « KO JE KO-IZLOG

  2. Zlaja sa Havaja

    Nostalgičan spot sa „dvije“ predivne pjesme i odlična izvedba.

  3. Zlaja sa Havaja

    Eh što nisam Supermen pa da zavrtim ovu našu kuglu u suprotnom smjeru.

  4. Olga Savic

    uz srdacan pozdrav
    olga

  5. Dino Kunic

    Ciao majstore, ako se mognes sjetiti ko sam onda pogledaj moju galeriju na http://www.dinopictures.com
    Ti si bolje pjevao od mene, ali sam se ja nekako uspio odrzati zahvaljujuci rakiji sto su je „rukovodioci“ pili u lokalima gdje sam pjevao.
    Mozes me cuti pjevati na Youtube sa trazi: Dino Kunic. Javi se.
    Semper fidelis.
    Dino

  6. Stanisa Babic

    Pego, poslao sam Ti e-mail ali se ne javljas na adres: predrag.debevec@peding.pl

    javi se Stanisa

    ;:w

  7. Dragi Pego,

    Odlicno drugar, krenulo se i sad se zahuktava projekat „Veliki Prasak“. U pravu si, valja nam naci Gogu, u svakom slucaju treba u tvoj tekst ubaciti slike koje uspijemo pronaci. Moj dobar drugar, Mustafa Sudzuka-Sudzi, stara raja iz Sloge ima ponajvecu zbirku dokumenata i fotosa iz tih ranih 60’s, obecao mi je poslati sve sto nadje vezano za Lutalice. Pego stari druze, gledam ovu sadasnju mladjariju oko sebe, moju a i tudju djecu, sa kakvim potencijalom startaju u zivotu, sad tek vidim koliko vrijedi nasa generacija, bez obzira cime se ljudi bavili, postizali su vrhunce startajuci od nule. Sta se moze…
    Odoh da citam sto si mi poslao, pa se cujemo stari druze.
    Pozdrav Dule

  8. predragdebevec

    U potrazi za Gordanom Magas:

    Dragi Dule
    Napisao sam par hiljada rijeci o Lutalicama i prvom koncertu u Domu milicije. Mislim da je tekst vrlo dobar pa cu ti ga poslati na recenziju , samo mi daj na koju mail adresu da to posaljem.
    Za Gordanom Magas , sam pustio aber da je causi nadju, ali bi mozda trebao ponoviti i ovom prilikom, pa ako neko to procita na ovom blogu mogao bi da se javi i da nam posalje preko komentara njenu adresu.
    Siguran sam da ce nam ona poslati slike i nase i njene, kao mozda i ostalih ucesnika ovog legendarnog koncerta, kako bi sto ljepse ilustrovali ovaj znacajan tekst koji ce se uskoro pojaviti na ovom blogu. Vjerujem da ce se to i njoj kao i mnogim drugim veoma svidjeti .
    Pozrav Pego

  9. Dragi Pego,

    Izvini, malo kasnim sa odgovorom, navratila punica, na moju srecu i ona zivi u Jacksonville-u, sta cu, drugar moj, tako mi grah pao…nego da se mi bacimo na pametnije stvari. Ja sam u ono vrijeme imao samo dva novinska isjecka, jedan u Oslobodjenju, fino napisan i korektan, a onaj drugi u Vecernjim Novinama i dan danas mi nije drag, sjecas se naslova „Idemo li putem Lutalica“, pisao je tadasnji rezimski novinar, cudnog pomalo germaniziranog prezimena (krecana stari, ne mogu se sjetiti). Znas, kao sve su pjesme na engleskom….ja sam imao obicaj kazati da smo svi mi tih ranih 60’s bili rock & roll prvoborci, znas dobro da nije bilo lako, nemas instrumenata, i da imas pare nemozes ga kupiti (zahvaljujuci tebi imali smo cast da dirnemo rukom pravi Fender Stratocaster)…bjese kameno doba, prijatelju moj dragi. Bez obzira na sve, ipak smo mi najbolja generacija. Ti si mogao mirne duse da odaberes muzicku karijeru, jer si bio talentovan i sa od Boga danim izuzetnim sluhom i glasom, odabrao si arhitekturu, slikarstvo i sta ja znam sta jos…Citajuci u zadnjih par dana tvoj blog….no comment…covjece nisam znao da i pisati znas, ti znas kako su inzinjeri i tehnicari nacitani. Pego ti si u stanju da napises nesto sto nasa generacija zasluzuje, da ostavimo neki trag ovim mladjim…Za primjer dovoljno je da ti kazem sta mi se desilo u zadnja dva dana. Bato Kovac me zamolio da mu nadjem i posaljem bilo sta vezano za Jazz orkestar Srdjana Matijevica, svirao u FIS-u ranih 60’s. Kontaktirali smo Noku Bilica i Pepija Jurica (sada profesor na Muzickoj Akademiji), stari moj, niko od njih nema ama bas ni jedne fotografije iz tog doba…E zato drugar moj stari treba nesto napraviti, dok se jos ima vremena. Prije svega moramo naci fotose iz tog doba, a poslije..ti znas sta i kako treba pisati. Za ovaj put, toliko.

    Mnogo pozdrava stari druze

    Dule

  10. predragdebevec

    Dragi Dule
    Upravo sam htjeo da pocnem da pisem o tome, a ti si se javio .Naime kada sam poslijednji put vidio Bodu Kovacevica,odmah poslije rata on mi se javio ispred Markala, gdje su obicno sjedili on i staro sarajevsko drustvo, i tu malo popricasmo na onaj pravi nacin kao da se nikad nismo ni rastajali i kao da je vrijeme stalo poslije onog koncerta u Miliciji, koji sam ja nazvao „Veliki prasak” jer je to bio pocetak i stvaranje nekog novog svijeta,u kome ce on igrati vaznu ulogu. On je bio potpuno isti, mlad i nepromijenjen, kao Dorijan Grej.Tad mi je rekao da on ..a i Goca imaju nase prve snimke i to sa kocerta u Miliciji a to je dodao, pokazujuci na susjednu kucu a ja sam znao da govori o Lijepoj Gordani Magas.
    Cutao sam i bio po malo iznenadjen, jer mi nikako nije dolazilo u glavu kakvi snimci? ..Pa zar je tada neko mogao da se muci i snima na jadne magnetofone koji su bili veliki kao frizideri i kako je moguce da su te osjetljive stvari prezivile tako dugo, pa cak i sami rat.
    Zato se Bodo slatko nasmijao kada sam ga slijdeci put pitao o tome i kada je shvatio da ja mislim na audio snimke.
    Naravno radilo se o slikama iż Oslobojenja i ostalih listova i fotosa koje je neko snimio aparatom.
    Ne znam gdje je sada Goca i nisam je dugo vidio, ali cu se raspitati pa ako bude srece ,objavit cu ih na blogu ili cu ti ti to sve poslati mailom ili postom
    . Inace sretao sam i drugog Slobodana Kovacevica u Zagrebu pa sam i s njim obnovio stare uspomene.I on se nije nista od onda promijenio osim sto je od stidljivog djecaka koji stalno slanja kosu sa cela postao opasan svaler i vrlo poznat u drustvu.
    Bilo je u toj nasoj prici vrlo cudnih detalja koji su se sudbinski preplitali pa se dogodilo ono sto se dogodilo. Ali bih ja mogą da napisem i tri cetiri verzije onoga sto se moglo dogoditi a njije se dogodilo, buduci da sam sa Batom Kovacem razgovarao jos prije mog odlaska u vojsku kao i kasnije kad smo se sreli u hotel „Moskvi” u Beogradu kada je on bio u dilemi „otici ili ne otici „trbuhom za kruhom” u bijeli svijet.
    Tada je i Dordje Novkovic dolazio u Bg i u malo da se nismo dogovorili da ostane u Beogradu i da zajedno udjemo u gradnju kuce , pola pola, na mom placu u M.M.Lugu .
    Sve su to stvari koje su mogle da promjene neke nase zivotne puteve.Ali je ipak najljepse to, da smo mi sada u mogucnosti da se toga sjecamo i da smo se nas dvoje ti i ja, ponovo „vidili” poslije toliko godina na ovom blogu.
    Puno pozdrava Pego

  11. Dragi Pego,
    hvala na divnim rijecima, rekose ljudi da ne znaju jesi li ti bolji slikar, arhitekta ili pisac..neznam ni ja, znam da si jedan od rijetkih i preostalih pravih sarajlija koji mi cine cast sto ih poznajem.
    FYI, pokojni Bodo mi rece da dosta slika sa tog nama vaznog koncerta u Domu Milicije posjeduje Gordana Magas, nego drugar moj, iskoristi svoj sarm i veze te nam nabaci te slike.
    Tebe i tvoju porodicu voli i pozdravlja Dule sa svojima.

  12. predragdebevec

    Dragi mój Dule
    Izuzetno mi je drago da si se javio .Tvoje pismo sam otvorio prije par trenutaka u ovom hladnom jutru, duboko zavucenom u jesen ali me svaka tvoja rijec ugrijala i razvedrila.
    Osjecao sam se kao osudjenik na elektricnu stolicu koji je vec iduci kroz zatvorski hodnik ovog nam kratkog ali lijepog zivota , ugledao krunskog svjedoka koji może da mu pomogne da se istina izvede na cistac i da se zaustavi proces izvrsenja smrtne kazne nevinog .
    Naime tvoje rijeci su od neprocijenive vrijednosti jer su iskreno i emotivno svjedocenje jedinog preostalog krunskog svjedoka iz naseg benda, koji je ostao u ovoj mojoj a i nasoj zajednickoj odbrani istine koja bi inace bez tebe imala fatalni kraj za mene i za sve one lijepe trenutke nase mladosti , koje smo proveli zajedno u jednom lijepom i bajkovitom gradu koga vise nema .
    Ovaj „blog otvorenog srca” je neka vrsta dnevnika koji je sacinjen iż velikog broja prica istinitih prica koje osvjetljavaju dogadjaje vec pokrivene patinom vremena, pa ih ciste kako bi ponovo zablistali za one koji ih kao i ti cuvaju i osvjezavaju u svom pamcenju.
    Zato ti obecavam, da je ovo tvoje pismo, kamen temeljac koji je inicirao pocetak sage o nasem duzenju u zvjezdanom trenutku muzickog nadahnuca sve one nase raje, koju spominjes i koje sada vise nema.Ovo su vec prvi taktovi te same price , sinfonije koju cu o tome napisati i objaviti na ovom blogu.
    Molim te da se cuvas da te neka muzicka mafija iż Memfisa i ostalih koljevki americke muzicke avangarde, ne kidnapuje jer ce ova prica koja nastaje biti hit, koji bi mogąo ugrozi tu njihovu interplanetarnu slavu.
    Izuztno mi je drago da postojis i nadam se da cemo ostati u vezi , da zajedno modeliramo ono vrijeme i da ponovo vratimo one divne ljude kojih vise nema i da ih otrgnemo od zaborava i sacuvamo u legendi i sjecanju …„for the good time”,…for our time“…
    Puno pozdrava tebi i tvojoj pordici voli te Pego,
    alias Peck Deby

  13. Dusko Corlija

    Dragi stari i postovani Pego,
    Kao prvi bas gitarista sarajevskih Lutalica jos uvijek se sjecam naseg zajednickog koncerta, ranih 60’s u Domu Milicije, i tvoje savrsene interpretacije ondasnjeg svjetskog hita Pat Boona Bernardine…Stara i genijalna sarajevska raja… Pego, Gordana Magas, Reuf i Selma Koluder, pokojni Bodo Kovacevic, pokojni Vojo Simsic, mali Slobo M. Kovacevic i moja malenkost…izuzetno mi je drago da si ti i tvoja familija dobro i zdravo, raspuhani k’o perje po ovoj planeti, ali zivi i zdravi. Ja sam sa svojom familijom u Americi, bilo bi mi drago da se „cujemo“ nakon par desetina godina koliko se nismo vidjeli i culi. Sve najbolje, Dule

  14. predragdebevec

    Draga Biljo
    Telepatija je velika stvar. Bas na Chrismas bazaru u Hotel Marriott-u prije dva dana , smo te spominjali na BiH standu razgovarajuci sa simpaticnom i vrlo prijatnom Marijanom , koja je otpravnik poslova i ostalim drustvom iz ambasade , pa mora da smo pokrenuli obostrane uspomene i sjecanja.
    Nadamo se da si dobro medju svojima i da lijecis svoje tesko izlijecive ratne i poratne rane. Radujemo se svakom novom susretu sa tobom.
    Puno pozdrava od Mirjane i Pege.

  15. Pego i Mirjana, puno vas voli Biljana sa svojim velikim i malim Grujićima.
    Nakon što sam vas upoznala, moj tužni boravak u Varšavi bio je protkan zrakama sunca kojeg TAMO skoro da i nema.
    Veoma često ste samnom, a naročito kada u društvu počnu komentari o postojanju posebnih (dobrih) ljudi.
    Jako bih voljela da se vidimo kada budete dolazili u Sarajevo ili Beograd

  16. veshtichanstvena

    Oduševljena sam. Vi slikate i kistom, a ne samo rečima…Divno..

  17. Molim Vas da se javite na tel 063256027, radi uspostavljanja kontakta sa gdinom. Mevludinom Ekmečićem iz Tuzle.
    Pozdrav
    Zina Belevski

  18. miki memisevic

    iz bratskog nesvrstanog Vankuvera mnogo pozdrava a volio bih i da se cujemo bar preko ovoga miki memisevic—-mala raja– a sad u aprilu 59 i slovima pedeset devet godina a sve moje. Jos jednom pozdrav miki

  19. Dobro jutro, USA

    Jug Bogdnova je sada Rizaha Stetica.
    Za promjene naziva mozete pogledati

    http://www.centar.ba/images/pdf/Ostalo/Sve%20ulice%20u%20Sarajevu.pdf

    Pozdrav Mira

  20. Pego, e bas sam se lijepo osjecao kad si spomenuo Jug Bogdanovu u kojoj sam proveo svojih prvih trideset godina. Sad pojma nemam kako se zove ta ulica.

  21. predragdebevec

    Za Momu, sa paznjom i uvazavanjem!
    Boraveci u USA, proslog ljeta, ja sam na licu mjesta naslikao cetiri platna, koja sam ostavio na poklon svojim prijateljiam, pod uslovom da mogu da ih koristim na izlozbama ili za slicne potrebe kada se za to ukaze prilika.
    To su dva Modigliani-a , i po jedan Picasso i Matisse. Ako bude trebalo ja mogu da organizujem da se te slike pogledaju, ukoliko zatreba ,mada na Dovla netu u albumu, ima oko tridesetak mojih slika pa ih svako moze pogledati bez problema.
    Ali sustina je, da bi bilo zanimljivo na jednom mjestu , pokazati stotinjak radova koje ja imam ovde u Poljskoj kao izlozbu „Saputanje sa divovima“ koja bi mogla pobuditi interesovanje za jedan novi pogled na slikanje kao osmisljenu ljudsku zabavu i svojevrsni uzitak u dekorisanju enterijera. Cak jedna najprostija Gogenova stampana reprodukcija moze da izazove prijatno i uzviseno osjecanje, daleko vece nego osrednji orginal nepoznatog autora.
    Evo sta o tome kaze Milena Jesenska, Ceska knjizevnica i velika ljubav Kafke, 1926 godine u svojoj knjizi „Put do jednostavnosti“, u prici „Radost za deset kruna“:
    „Na mom pisacem stolu, u cosku, stoji naslonjena na zid, reprodukcija Gogenove slike……/ slijedi opis slike/…Kupila sam je u jednoj maloj knjizari za deset kruna.To mi je ipak pricinilo vise radosti od nekog skupog poklona,vise nego neka velika slika u zlatnom ramu. Kad vise ne mogu da izvucem energiju i radost iz nje, stavim je u pisaci sto i za nekoliko meseci kad se opet slucajno sretnemo,vrati mi se osjecaj ljubavi , malo sentimentalno secanje na dane koje smo zajedno proveli.“
    Kako se tek ja osjecam koji sam se sa slikom sazivio i udahnuo joj novi zivot, koji ce sigurno izazvati daleko jaci „filing „,kod onoga koji to zna da cijeni.
    Pozdrav Pego

  22. momo savovic

    Veza sa Mr.Simic je preko moga drugara koji je njegov dentist. Popricacu sa drugarom da bi video kako da se dodje do njega.
    Mr.Simic je vrlo interesantan karakter sa galerijama u Lajolla (2 komada) , Carmel, Malibu etc – citaj sami zeleni papiri. Ali je i aktivan u pomaganju socal dijaspore.
    Otisao sam u LaJolla galeriju pre par godina i prepuna je Picasso i ostalih divota sa cenama koje su nedostupne i dobro stojecim amerima. Nisam siguran za kopije, jer toga nisam video ovde kod nas u Njegovim LaJolla galerijama.

    Momo Obala V.Stepe 5/III

  23. Hvala Momo
    Dobar savjet nikad nije na odmet. Bio bi Ti zahvalan da me povezes sa galeristom.
    Slikanje prema originalima je za mene moje bukvalno „Saputanje sa divovima“ Odnosno ,To je pokusaj da im se udje pod kozu i osjeti sta su ustvari htjeli da nam kazu. Mnoge originale sam vidio tek kad sam napravio svoje slike prema beznacajnim reprodukcijama, koje su mi bile dostupne kao povod i inspiracija da udjem u jednu takvu avanturu . Sve ostalo je bilo licna nadgradnja.
    U to sam se uvjerio kada sam nedavno prvi put u Dablinu vidio originale Modiljanija a poslije i u Njujorku njega i ostalih mojih omiljenih slikara koje prenosim na platno u svojoj verziji. Osjecao sam se kao likovi iz one divne knjige za dijecu „Princ i prosjak „,kad su se prvi put sreli i stali jedan prema drugom. Stajali su vrlo slicni ,skoro isti ,u cudu ,kao pred ogledalom,.Ali su znali da su i potpuno razlicitog kova, karaktera i razlicite duse.
    Slicnost ovih slika je bez sumnje velika ali i razlika postoji ,u nacinu saopstavanja, te likovne price kojom se postepeno dolazi do kraja.
    Puno toga sam doznao kroz „saputanja“ ,kojim sam se domundjavo sa nihovim duhovima, otkrivajuci nacin na koji su oni interpretirali svoje misli i utiske koje su prenosili na platno. Otkrivao sam i mnoge tajne koje nisu bile dostupne dok se ne udje u ovakvu avanturu.
    Evo jedne vrlo bizarne tajne koju sam otkrio kada sam radio Gogena i Van Goga. Tada sam slikajuci primjetio da su zene na obe slike likom pokretom i oblacenjem bile skoro identicne. Detalji lica koje sam pazljivo slikao nesumnjivo su govorili da se radi o istim osobama .Tad sam dosao do podataka da su obe slike radjene augusta, 1886 , kada je Gogen dosao u posjetu Van Gogu u Provansu .Tamo su zajedno slikali oko mjesec dana, sve dok se nisu posvadjali i burno rastali za uvijek . A ubrzo poslije toga ,Van Gog je u nastupu dusevne krize sebi odrezao uho.
    Slikanje prema uzoru otkriva i ostale tajne, skrivena razmisljanja,dileme, kao i duhovita rijesenja koja se mogu otkriti samo ako se slikanjem udje u njihov svijet.Tu se moze naslutiti ljubav, strast i ceznja prema modelu koji oni rade. Uvijek me zaprepasti dok slikam ipratim poteze cetkice kojim Modiljani, miluje slika i zavodi svoju najvecu ljubav, neodoljivu , devetnestogodisnju, Janne Hebuterne.
    Cesto sam i ja slikajuci Tahicanke ili prelijepu Groficu od Albe/koju moj unuk Filip s pravom naziva „Guzata“ osjetio veliku naklonost i simpatije.Vec duze vrijeme u Parizu je postavljena izlozba „Picasso i majstori“, na kojoj su prikazana Picassova platna po ugledu na remer dijela vrhunskih slikara koje je slikao na njegov nacin „Saputanje diva sa divovima“,kako bi ja to nazvao..
    Sto se tice Radiceve 2 i njenih zaista vrlo interesantnih stanara moguce je sve to naci na interplanetarnom, i dosad najboljem blogu http://www.dovla. net koji je nekad objavljivao moje price i dovoljno je u pretrazi samo napisati Pego i uci u magicni svijet prica od kojih neke opisuju te izuzetne ljude iz Radiceve 2 i cuvaju ih kao legendu u nasem sjecanju.
    Pozdrav Pego

  24. Mnogo interesantno napisano. Nisam pojma imao da su svi gorenavedeni stanovali u radiceva 2. Ja sam stanovao u Obala V Stepe 5 i znam da je prof Ugljen Zlatko stanovao na 2 spratu ispod prof.Mise Kulica. Oba karacters su vrlo interesantna. takodjer se secam male devojcice koju je cuvala kucna pomocnica dok se Zlatkova zena cuvala za stare dane.
    Nisam najbolje shvatija iz prilozenog da li kopiras originale ili samo slikas pod uticajem navedenih slikari? Ove slke su vrlo lepe. Nisam siguran gde zivis i kako se snalazis ali ovde kod nas ima vrlo uspesan galerista iz nasih krajeva Mr.simic mislim da trehba da se povezes sa doticnim. Ima galerije na pravim mestima u South California i pravi poslic sa pravim delima- od Picasso pa do Italijanskih klasika.

    Pozdrav iz lepe i suncane california

    Momo

  25. Alal vera na bureku!

  26. Dragi deda Jumbo,
    cestitamo na otvaranju bloga,
    neka je sa srecom!

  27. Odlicno!

    Znas li sada kako da sam dodajes druge, nove rubrike ako hoces?

Ostavite odgovor

Popunite detalje ispod ili pritisnite na ikonicu da biste se prijavili:

WordPress.com logo

Komentarišet koristeći svoj WordPress.com nalog. Odjavite se / Promeni )

Slika na Tviteru

Komentarišet koristeći svoj Twitter nalog. Odjavite se / Promeni )

Fejsbukova fotografija

Komentarišet koristeći svoj Facebook nalog. Odjavite se / Promeni )

Google+ photo

Komentarišet koristeći svoj Google+ nalog. Odjavite se / Promeni )

Povezivanje sa %s